Dolaskom sestara franjevki u Vareš, sunce je obasjalo naš
usnuli grad.
U ovo korizmeno vrijeme sestre su organizirale susrete za djecu, bračne parove
i starije osobe. Nastoje pridonijeti rastu i obnavljanju naše vjere.Na prvom susretu za bračne parove fra Ivica Vidak, župnik,
otvorio je temu o našoj spoznaji Boga – kako ga doživljavamo u svojoj duši i
kako ga prenosimo našoj djeci i okolini u kojoj živimo. Jedni ga dožive kao
ljubav, drugi kao život. meni osobno svako razmišljanje pomogne da se vratim na
pravi put, put Isusovog križa koji sa sobom donosi ljubav i ljepši i
osmišljeniji život.
Drugi susret animirale su sestre. S. Snježana uvela nas je u smisao molitve kao
razgovora s Bogom. U tišini smo razmišljali i otvarali srce dragome Bogu. Sve
je to upotpunio maštovito uređen Jakovljev zdenac. Povijest pokraj zdenca
oživjela je sestra Samuela svojom monodramom o Samarijanki: s vrčem u ruci,
obučena kao Samarijanka, dočarala nam je susret s Isusom. Kao da se vrijeme
vratilo, prenijela nam je iskustvo pronalaska smisla života. Isus je zaista
živa voda koja daje smisao svakom životu. Sjetila sam se slike Isusa iz svoga
doma i sreće koju osjećam gledajući u njegove oči i izgovarajući riječi „Isuse,
ja se uzdam u tebe“.
Samarijanka je polako izašla, a mi smo ostali nijemi, vraćeni u prošlost. Živa
riječ i njezin lik ostali su duboko urezani u naše srce.

​