Od
27. do 29. listopada 2017. godine u duhovnom centru „Fra Paškal Buconjić“
održan je međuprovincijski seminar za sestre koje obavljaju službu kućne
predstojnice.

Na
seminar se odazvalo 19 sestra: po šest sestara iz Splitske provincije Presvetog
Srca Isusova  i naše Bosansko-hrvatske
provincije Prečistog Srca Marijina i te sedam sestara iz Mostarske provincije
Svete Obitelji koja je bila domaćin ovogodišnjeg susreta.

Riječ
dobrodošlice i pozdrava svim sudionicama uputila je s. Zdenka Kozina,
provincijska predstojnica, izrazivši nadu da će seminar biti doprinos njihovoj
trajnoj formaciji i pomoć u promicanju zdrave komunikacije i porastu dobrih
odnosa u zajednicama koje su im povjerene. Posebnu riječ zahvale uputila je i
voditelju fra Krunoslavu Kolariću, članu Franjevačke provincije sv. Ćirila i
Metoda i stručnjaku iz geštalt psihologije. Pozvala je sudionice na aktivno
sudjelovanje i razmjenu iskustava koje će im pomoći u osvješćivanju svega
pozitivnoga u konkretnim zajednicama kako bi gradeći na novim spoznajama mogle
izrastati do ljudske cjelovitosti i kršćanske punine.

U
uvodnom predavanju fra Krunoslav je govorio o redovničkoj zajednici kao mjestu
ljubavi, suradnje, mjestu ozdravljenja i rasta, mjestu oproštenja… -Naše
redovničke zajednice su prije svega mjesta susreta, uzajamne povezanosti jer
smo svjesno izabrale isto poslanje. Na nama je prestati se pretvarati i
skrivati jedna od druge te nema potrebe dokazivati vlastitu vrijednost. Da
bismo ovo uspjele trebamo surađivati, međusobno se uvažavati i prihvaćati u
različitosti.

Redovničke
zajednice su mjesta gdje otkrivamo vlastita ograničenja, strahove i sebičnosti.
Stoga je potrebno susresti se s Bogom u molitvi te iskusiti ljubav i
prihvaćenost u redovničkoj zajednici. Redovničke zajednice su prije svega
mjesta opraštanja. Komunikacija je prije svega dar Božji, no za komunikaciju
nije dovoljno samo priopćivati niti davati. Potreban je netko tko će primiti.
Komunikacija shvaćena na ovaj način kao davanje i primanje proizlazi iz Božjeg
srca i prenosi se na sva stvorenja. Čitava povijest spasenja je jedna
komunikacija između Boga i čovjeka. Komunikacija započinje slušanjem. Zato je
slušanje vrlo aktivan proces, traži mnogo od nas, premda se danas u svijetu
obično misli da radi samo onaj koji govori, a slušač je sasvim neaktivan.
Slušati znači zadržati nutarnju šutnju. Šutnja se ne može improvizirati, to je
način življenja, način življenja odnosa sa sobom i s drugima. Potrebno je
naučiti sve prihvaćati smireno, bez predrasuda i u svemu biti strpljiv. Za
svaku komunikaciju unutar naših zajednica jako je bitna autentičnost i
međusobno povjerenje. Isus je bio autentičan ‘bez maske’, bez obzira što će
drugi misliti i to je ono što privlači. Jako je važno imati povjerenja u osobu
s kojom živimo i s kojom nas dijeli isto životno izabranje i poslanje. Ovo su samo neke od
misli koje nam je osvijestio fra Krunoslav.

Vrijeme
koje smo provele skupa ovaj vikend bilo je vrijeme promišljanja vlastitog
života, promišljanje prijeđenog puta u redovničkoj zajednici te povjerenoj
službi kućne predstojnice. Iako su se pokrenule neke slike iz života, rane koje
sa sobom nosi zajednički život, situacije koje nisu najsvjetliji primjer
vlastitog izabranja vjerujem kako ćemo potaknute riječju Božjom, fra Kruninim
poticajima te međusobnom molitvenom blizinom nastaviti povjerenu službu u duhu
našeg svetog Franje.

Ovaj
lijepi bjelopoljski susret završile smo radosne zbog iskustva sestrinske
blizine te ohrabrene riječima svetoga Franje “Budi neprijatelj pogreškama, a
liječnik onome tko je pogriješio”. (ssf)