Na današnji dan se
prisjećamo obraćenja svetog oca Franje koji se dogodio 2. kolovoza 1208. godine
u malenoj crkvici svete Marije od Anđela, podno grada Asiza, a u franjevačkoj
povijesti ta crkva je poznata kao Porcijunkula. Crkva Gospe od Anđela ili Svete
Marije Anđeoske u podnožju Asiza ima posebno značenje za sve franjevačke
zajednice te ju se naziva majkom svih franjevačkih crkava.

Dok danas slavimo
Blagdan Gospe od Anđela razmišljamo o Mariji koja je bila izabrana za posebno
važnu zadaću. Marija je rekla svoj DA i postala Isusova majka. Ona je Gospa od
anđela ali je istodobno i naša Gospa i naša Majka. Ona je ponizna službenica
Gospodnja, uzvišena žena od koje je rođen Isus. Odazvala se Bogu i posve ispunila
Božji plan kao ponizna, vjerna službenica Božja. A Bog ju je uzvisio i postavio
uza se, među anđele. Bog se u svojoj dobroti ne da nadmašiti. To nam je izvor
radosti i utjehe. Blažena Djevica Marija, kako nas uči Crkva, jest posrednica
svih milosti koje Bog dijeli bijednom čovječanstvu.

U toj je istoj
crkvici – Porcijunkuli, kako se propovijeda, blaženi naš Otac Franjo u jednom
nadnaravnom viđenju od Isusa i Marije dobio onaj glasoviti oprost od grijeha
svima onima koji s vjerom budu ulazili u crkvu Gospe od Anđela. Taj oprost su
pape potvrdile i proširile poslije na sve franjevačke crkve, a poslije Drugog Vatikanskog
Sabora i na sve župne crkve širom svijeta. To je Porcijunkulski oprost.

„Sve vas želim
poslati u raj“ – rekao je sv. Franjo Asiški vjernicima okupljenim u
Porcijunkuli 2. kolovoza 1216. godine i objavio im da je od pape Honorija III. izmolio potpuni
oprost za sve koji posjete tu crkvicu, pokaju se za svoje grijehe i ispovijede.
Oprost je prvotno bio vezan uz pohod crkvice u 
Porcijunkuli, ali kasnije se proširio na sve franjevačke crkve i župe.    

Na ovaj dan u svim
franjevačkim crkvama diljem svijeta vjernici mogu dobiti porcijunkulski ili
potpuni oprost od vremenitih kazni. Oprost vjernici mogu dobiti od 1. kolovoza
u podne do 2. kolovoza u ponoć ako pohode franjevačku ili župnu crkvu, prisustvuju
euharistijskom slavlju, ispovijede se i pričeste te izmole Vjerovanje, Oče naš
i pomole se na nakanu Svetoga Oca.

Zaustavimo se danas
kod oprosta i razmislimo šta oprost nama znači.

Oprost je neprocjenjivi
dar. Moliti za oprost i darovati nekome oprost mogu samo duhom jake osobe jer
mi radije kažnjavamo, nego da opraštamo. Oprostiti znači odlučiti zaboraviti
pogreške, odnosno da ću pomilovati, poništiti nečiji dug. Podsvijestimo si da
se oprost ne može kupiti ni zaslužiti. Oprost je dar, on se daruje. Pravi
oprost je učinkovit tek onda, kada ispravimo pogreške i zadovoljimo nepravdu. Oprost pomaže onome kome se oprašta, ali i onoj osobi koja
oprašta.

Mnogo je darova kojima je Bog obdario ljudsku dušu i
još je toliko vrlina koje je krase, no možda najljepša veličina koju jedna,
grijehom načeta duša, može imati jest umijeće i dar oprosta. Potrebna je velika hrabrost za reći oprosti,
a često ta riječ u sebi nosi toliku težinu da je ne možemo izreći te mislimo da
sami sebe ponižavamo. No, moliti za oproštenje i moći oprostiti znači i biti
ponizan, a poniznost je krepost hrabrih.  

Danas smo na izniman način pozvani podsjetiti se što
znači oprostiti  jer upravo drugog
kolovoza, na blagdan Gospe od Anđela, mi sebični ljudi, imamo mogućnost biti
darovani potpunim oprostom grijeha. I to od Onoga kojemu najviše pogrde
nanosimo.

Sasvim jednostavno, iz neshvatljivo čiste ljubavi, Gospodin
nam daje priliku za iskrenu ispovijed u kojoj ćemo priznati sve svoje nesavršenosti,
svoje grijehe, sebičnost i boli koje nanosimo drugima pa i sebi; poziva nas
pritom da primimo Njegovo Tijelo, te izmolimo tek jedno Vjerovanje, Očenaš,
Zdravo Mariju i molitvu na nakanu Svetog Oca. I to je sve. Da, traži još jedino
potpunu iskrenost, poniznost i pokajanje. Samo toliko za potpuni oprost.

Zapitajmo se danas koliko nama treba da oprostimo
bližnjemu kada nas povrijedi, pa i kada ta povreda nije toliko velika koliko je
velik naš ego. I zapitajmo se, koliko toga imamo oprostiti vlastitoj osobi, jer
bez oprosta sebi ne možemo oprostiti ni drugome. Iskrenost i pravi oprost
izviru iz poniznog srca, a isto tako ponizno i zahvalno primajmo darovani
oprost od naših bližnjih kao i od našeg milosrdnog Boga Oca.

U molitvi Oče naš molimo: “Otpusti nam duge naše, kako
i mi otpuštamo dužnicima našim.” Bog je oprostio nama, a nas poziva da mi
raširimo svoje milosrđe i praštanje na sve koji su nas povrijedili ili
vrijeđaju. Budimo milosrdni, opraštajmo i bit će nam oprošteno!

Neka nam Gospa od anđela izmoli sposobnost opraštanja
i dar oprosta od našeg milosrdnog Oca. Amen.                                                                                                                                

s. Gordana Stanić