Kloštar
Ivanić: Primanje u postulaturu
Na spomendan Presvetog Imena blažene Djevice Marije, 12.
rujna, u kući novicijata u Kloštru Ivaniću provincijska predstojnica s. Kata
Karadža u postulaturu je primila kandidatice: Anamariju Ćuro, Andreju Lukenda, Vesnu
Bošnjak, Ivanu Fišić i Pamelu Ivić. Primanje u postulaturu bilo je u
samostanskoj kapelici u kući novicijata u nazočnosti mons. dr. Mate Zovkića i sestara
okupljenih na večernjoj molitvi Božanskog časoslova.
Sestra Kata u svom obraćanju okupljenim sestrama i postulanticama,
čestitajući na ovom milosnom događaju, ukazala je na važnost zahvalnosti Bogu za dar novih zvanja našoj Zajednici. Naglasila
je da nije nevažno kakav primjer dajemo mladim osobama u hodu njihova ljudsko-
duhovnog sazrijevanja. Sestre je pozvala da budu svijetli primjer dosljednosti
i vjerodostojnosti svoga redovničkog poziva i izabranja, kako bi naše najmlađe
članice mogle osluškivati poticaje Duha Svetoga i ono što progovara svakoj
pojedinoj te što snažnije mogle razvijati osjećaj pripadnosti zajednici, kazala
je s. Kata.
Riječima iz prvog životopisa sv. Franje od Tome
Čelanskog, zaželjela je postulanticama i svim sestrama da po primjeru Franjinog
revnovanja za evanđeljem budu jedna drugoj poticaj da vjernije nasljeduju
Krista:
Kada se jednoga dana u crkvi Blažene
Djevice Majke Božje (Porcijunkuli) čitalo evanđelje o tome kako je Gospodin
poslao svoje učenike da propovijedaju, i svetac Božji bio ondje nazočan, da bi
evanđeoske riječi razumio, ponizno je zamolio svećenika da mu pročitani odlomak protumači. A kad mu je
ovaj sve redom protumačio i kad je sveti Franjo čuo da Kristovi učenici ne
smiju imati ni zlata, ni srebra, ni novca, ni torbe, ni novčarke, da putem ne
nose ni štapa, ni obuće, neka nemaju ni dviju tunika, nego neka propovijedaju
kraljevstvo Božje i pokoru, odmah je u Duhu Božjem uskliknuo: „Ovo je ono što
hoću, ovo je ono što tražim, ovo želim cijelim srcem izvršiti.“ Zato je sveti
otac silno radostan odmah požurio izvršiti ono što je spasonosno čuo. Nije
dopustio da prođe neko vrijeme pa da istom onda počne pobožno provoditi no što
je čuo. Odmah je s nogu izuo obuću, iz ruku je odbacio štap, zadovoljio se samo
jednom tunikom, kožnati remen zamijenio je konopčićem. … s najvećim je
poštovanjem i posebnom pomnjom želio izvršavati i sve ostalo što je čuo. On
naime nije bio gluhi slušač evanđelja, nego je sve što bi čuo hvalevrijedno
upamtio i marljivo nastojao ispuniti (1Čel 21-22).
Postulantice je predala s. Samueli, njihovoj
odgajateljici naglasivši da ih odgaja uz
Božju pomoć i njegovu suradnju u pravom redovničkom duhu kako bi one sutra
mogle taj isti duh prenositi drugima i svima onima koje budu susretale.
S. Ljubica S.
