Na blagdan Prikazanja Gospodinova i Dan posvećenog života, u ponedjeljak 2. veljače 2026., naša s. Vesna Bošnjak primila je misijski križ te će uskoro poći u misije u Ugandu, u Nadbiskupiju Mbarara, Župu sv. Franje Asiškoga Rushooka, u mjesto Rwentobo, gdje naše sestre djeluju od 2018. godine.
Svečano euharistijsko slavlje u katedrali Presvetog Srca Isusova u Sarajevu, u 10.30 sati, predvodio je vrhbosanski nadbiskup i metropolit mons. Tomo Vukšić, u koncelebraciji provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravka Dadića, novoimenovanoga biskupa Vojnog ordinarijata fra Mire Relote, nacionalnoga ravnatelja Papinskih misijskih djela mons. Luke Tunjića, dijecezanskog ravnatelja PMD za Vrhbosansku nadbiskupiju fra Stipana Radića te drugih svećenika. Slavlju su nazočile brojne redovnice i redovnici Vrhbosanske nadbiskupije.
Nakon Evanđelja provincijska predstojnica s. Željka Dramac predstavila je s. Vesnu Bošnjak i misiju u koju odlazi te pročitala odluku Provincijske uprave o dopuštenju odlaska u misije.
Sestra Vesna Bošnjak rođena je 6. prosinca 1989. godine u Sarajevu, od oca Frane i majke Milke, rođ. Milušić, iz Fojnice, kao drugo od dvoje djece. Uz starijega brata Nedeljka odrasla je u Fojnici. Osnovnu školu do četvrtog razreda pohađala je na Brnjacima kraj Kiseljaka, gdje je s obitelji boravila u izbjeglištvu, a od petog do osmog razreda u Fojnici. Završila je Srednju ekonomsku školu u Kiseljaku. Godine 2014. diplomirala je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.
Kandidaturu u našoj zajednici započela je 21. rujna 2014. godine u samostanu Krista Kralja na Gorici kraj Livna. U postulaturu je primljena 12. rujna 2015. u Kloštru Ivaniću, a u novicijat 1. listopada 2016. godine, također u Kloštru Ivaniću. Prve redovničke zavjete položila je 1. listopada 2017. u Župi BDM u Kloštru Ivaniću, a doživotne zavjete 2. kolovoza 2022. godine u Fojnici. Djelovala je kao katehistica u osnovnoj školi u Kloštru Ivaniću te u osnovnoj i srednjoj školi u Varešu.
Obraćajući se s. Vesni i okupljenima, provincijska predstojnica s. Željka Dramac istaknula je kako su sestre tijekom proteklih osam godina, uz Božju pomoć i potporu dobročinitelja, njihovih molitava i darova, „duboko zaorale na njivi Gospodnjoj“ u župi Rushooka. „S obzirom da se „njiva“ iz dana u dan povećava, želimo ih poduprijeti i podržati započeto misijsko djelo šaljući te u tamošnju zajednicu u kojoj ćeš zajedno sa sestrama svoj misionarski poziv živjeti prema našoj karizmi, zalažući se u odgoju i obrazovanju djece, mladeži i odraslih, poučavajući ih u vjeri, navještajući Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista. Neka Bog blagoslovi tvoju žrtvu, neka te prati i krijepi na tvome misionarskome putu…“ – kazala je s. Željka.
Posebno je istaknula kako upravo danas, 2. veljače, u Ugandi započinje nova školska godina te da je novoizgrađena Osnovna škola sv. Klara otvorila vrata prvim učenicima. Školu i kuću odgoja za redovnički podmladak, na Dan naše utemeljiteljice s. Margarite Pucher, 6. ožujka 2026., blagoslovit će nadbiskup Mbarare mons. Lambert Bainomugisha, koji će predvoditi i euharistijsko slavlje. Zahvalila je vrhbosanskom nadbiskupu mons. Tomi Vukšiću na mogućnosti da, na Dan posvećenoga života, u prvostolnici mjesne Crkve, s. Vesnu ispratimo u misije ad gentes. Nacionalnom ravnatelju Papinskih misijskih djela mons. Luki Tunjiću i dijecezanskom ravnatelju PMD za Vrhbosansku nadbiskupiju fra Stipanu Radiću zahvalila je za potporu i darove misijske središnjice našim sestrama u Ugandi. Svima okupljenima u katedrali zahvalila je za molitvu i svaku drugu potporu.
U homiliji nadbiskup Vukšić osvrnuo se na značenje blagdana Prikazanja Gospodinova, na koji Crkva obilježava i Dan Bogu posvećenoga života. Istaknuo je kako je današnje slavlje obilježeno trostrukim prikazanjem: spomenom Isusova prikazanja u Hramu, euharistijskim prikazanjem Krista Ocu te molitvom za redovnike i redovnice koji su sebe dragovoljno prikazali Bogu. Govoreći o različitim karizmama u Crkvi, nadbiskup je naglasio kako su sve one pozvane zajedno „svirati simfoniju Božje ljubavi u svijetu“, a da je s. Vesna odlučila slaviti Boga „misionarskim notama“ u dalekoj Ugandi.
Osvrnuvši se na obilježavanje 800. obljetnice smrti sv. Franje Asiškoga, nadbiskup je podsjetio na pismo pape Lava XIV kojim je proglašena posebna jubilarna godina, istaknuvši franjevačko poimanje mira koje obuhvaća odnos s Bogom, ljudima i cijelim stvorenjem, te naglasio aktualnost toga poziva u današnjem svijetu.
Nakon homilije uslijedio je obred blagoslova misionarke i misijskog križa, koji je nadbiskup Vukšić predao s. Vesni riječima: „Sestro Vesna, primi ovaj križ u znak Kristove ljubavi i pripadnosti Katoličkoj Crkvi. Propovijedaj Krista raspetoga – Božju silu i Božju mudrost.“
Na završetku misnog slavlja okupljenima se obratio fra Stipan Radić, dijecezanski ravnatelj Papinskih misijskih djela Vrhbosanske nadbiskupije, istaknuvši da u 27 zemalja Afrike, Latinske Amerike, Azije, Oceanije i Europe djeluju 72 hrvatska misionara i misionarke. Sestri Vesni je zahvalio na hrabrosti i odlučnosti te poželio što uspješnije misijsko djelovanje, a sve prisutne vjernike je pozvao da s. Vesnu prate molitvom i djelima ljubavi.
Prigodne riječi uputio je i mons. Luka Tunjić, nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela u BiH, naglasivši da je svaki navještaj Evanđelja novo rađanje Crkve te podsjetivši na riječi apostolskog pisma Maximum Illud pape Benedikta XV., prema kojima Gospodar žetve blagoslivlja svaku redovničku zajednicu koja šalje svoje članove u misije. Pozvao je okupljene na molitvu i potporu misijskom poslanju te je, zaključujući svoje obraćanje, uputio zahvalu provincijskoj predstojnici s. Željki Dramac na raspoloživosti i spremnosti da Provincija pošalje s. Vesnu u misije, kao i vrhbosanskom nadbiskupu mons. Tomi Vukšiću za predvođenje euharistijskog slavlja i čin blagoslova i predaje misijskog križa.
Na kraju euharistijskog slavlja vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić udijelio je svečani blagoslov s potpunim oprostom.
Radost zajedništva u povodu primanja misijskog križa i ispraćaja s. Vesne u njezinu misiju u Ugandi, te Dan posvećenog života, sestre i gosti nastavili su u samostanskoj blagovaonici.
