Izgradnja naše Osnovne škole „Sv. Klara“ u Rwentobu donosi mnogo radosti, ali i niz praktičnih izazova. Jedan od njih bio je prikupiti opremu koja se ovdje teško može nabaviti. U tome su nam pomogli brojni ljudi iz Hrvatske, čija se dobrota pretočila u darove koji su potom krenuli na put dug 113 dana. Kontejner je iz Zagreba krenuo 30. lipnja. Preko Rijeke morskim je putem stigao u Mombasu u Keniji, a zatim je nastavio prema Ugandi. Tijekom gotovo četiri mjeseca nerijetko smo se pitale, katkada i sa strepnjom, hoće li uopće stići?
Ideju o slanju kontejnera dobile smo od drugih misionara koji na taj način dobivaju potrebne stvari iz svojih zemalja. I mi smo se odlučile za taj korak, osobito zato što privodimo kraju građevinske radove na školi i još nam nedostaje mnogo toga – namještaj, školski pribor, solarni paneli, kip sv. Klare i druga oprema koju je ovdje teško pronaći.
Odaziv na akciju bio je iznimno velik, pa je ubrzo postalo jasno da jedan kontejner neće biti dovoljan. Stoga je organiziran i drugi, koji je krenuo sredinom listopada i koji bi, nadamo se, trebao stići do Božića. Najviše vremena oduzela je priprema dokumentacije, osobito za taj drugi kontejner.
Istodobno je ovdje bilo potrebno pripremiti prostor za prihvat. Naši su radnici odmah započeli s radovima: iskopali su temelje za učvršćivanje kontejnera i ostavili prostor za dvoranu – višenamjensku prostoriju čije će bočne zidove tvoriti upravo kontejneri.
Kad je prvi kontejner napokon stigao na afričko tlo, obaviješteni smo da će za prijevoz od Mombase do Rwentoba trebati još nekoliko tjedana. U Kampali su potom nastali dodatni carinski problemi i troškovi koji su svakodnevno rasli, a nitko nije mogao jasno reći što se točno treba platiti. Na kraju smo morale podmiriti traženi iznos. Ipak, baš na Misijsku nedjelju u večernjim satima, kontejner je konačno stigao. Dovezen je velikim kamionom parkiranim ispred škole, spreman za istovar sljedećeg jutra.
U ponedjeljak, 20. listopada, kontejner je spušten pomoću dviju dizalica. Djeca su bila oduševljena – mnogi su prvi put vidjeli tako velik kamion, a za kontejner su mislili da je neka vrsta automobila, samo im je bilo čudno što nema kotače. Još ih je više zadivila preciznost radnika koji su ga smjestili točno na predviđeno mjesto.
Sve ovo pišem jer je, osim dragocjene opreme, ovaj kontejner donio i veliku “količinu” dobrote mnogih ljudi. Teško je nabrojiti sve koji su nam pomogli, a nikoga ne želimo izostaviti. Na poseban način zahvaljujemo članicama naše Provincijske uprave, osobito s. Lidiji Jurišić, glavnoj kontakt osobi, te s. Snježani Pavić, provincijskoj savjetnici. Zahvaljujemo i s. Ivani Margarin, ravnateljici PMD u RH, i njezinim suradnicima, koji su kupili kontejnere, platili prijevoz od Zagreba do Mombase i brinuli se o dokumentaciji.
Velika hvala i s. Jeleni Lončar, ravnateljici Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, i njezinim suradnicima, koji su nam ustupili prostor za skladištenje te pomagali pri primanju i utovaru robe. Zahvaljujemo i župnicima i župljanima zagrebačkih župa Trnovčica i Sv. Obitelj te župe Kloštar Ivanić. Posebna hvala gosp. Duji Marinu, koji nam je, preko s. Mladenke Ćurić i sestara klarisa iz Splita, darovao kip sv. Klare. Od srca zahvaljujemo i vjeroučiteljici Jeleni Mihalić i djeci OŠ Jordanovac, koji su prikupili školski pribor za svoje vršnjake.
Na koncu, zahvaljujemo svim znanim i neznanim dobročiniteljima bez kojih ovaj projekt ne bi bio ostvaren. Neka vas sve dragi Bog nagradi stostruko! Hvala vam od srca!
s. Kata Karadža
