Molitveni susret za učenike petog razreda organizirali smo u ponedjeljak, 24. ožujka 2025., u našem samostanu Presvetog Trojstva u Jajcu. Bila je to duhovna priprema za Uskrs i proslava Laudato si’ korizme. Tema, nadahnuta evanđeoskim tekstom Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo (Iv 12,24), glasi Pozvani smo biti sjeme nade.
Susret smo započeli u samostanskoj kapelici gdje smo zazvali Duha Svetoga, nakon čega je s. Iva Klarić poticajnim riječima sudionike uvela u molitvu. Naglasila je da se nalazimo u svetom prostoru jer je Isus prisutan u svetohraništu pod prilikama kruha. „U tišini pokušajmo osluhnuti što u ovom trenutku osjećamo u svom srcu, što mi ono govori, molimo Isusa da nam progovori“, poticala je s. Iva, nakon čega je pozvala da svatko priđe oltaru na kojem je pripremljena zemlja i pšenica te da stavi zrno pšenice u zemlju uz molitvu Isusu da on u srce posije svoje sjeme koje će oblikovati njihov život ponaosob i poslanje u ovom svijetu.
Drugi dio susreta odvijao se u dvorani gdje smo nastavili razmišljati o korizmi, sjemenu i zemlji. U ovom djelu s. Iva nazočne je vodila kroz razgovor na njima prihvatljiv način istaknuvši da je sjemenu potrebna pripremljena i plodna zemlja te stalna briga. Kao što kiša natapa zemlju i omogućuje sjemenu da raste i pretvara ga u nešto novo, tako i Božja riječ omekšava naša srca, potiče nas da rastemo i preobražava naše živote. Pouke sjemena pomažu nam vidjeti korizmu, ne kao vrijeme žrtve i odricanja, nego kao vrijeme iščekivanja – priprave za djelo na koje nas Bog poziva i iščekivanje punine života koju Bog obećava. Zato kažemo da je korizma povlašteno vrijeme duhovnog hoda s Isusom, vrijeme u kojem smo pozvani svježim očima pogledati na svoj duhovni, ali i ekološki život u brizi za sve stvoreno. Znamo da i stvorenje željno iščekuje otkupljenje (usp. Rim 8,19-23), što čini korizmu svake godine prigodom da produbimo svoju vjeru u Isusa Krista kao otkupitelja cijeloga svemira, svih stvorenja, svega stvorenoga.
Susret smo završili molitvom za mir u svijetu, u našim srcima i obiteljima te smo zahvaljivali Bogu za povjerenje koje polaže u nas. Vjerujem da će ovakvi trenuci doprinijeti da nam ova korizma bude vrijeme u kojem duhovna obnova i briga za stvoreno idu ‘ruku pod ruku’. Dok doživljavamo preobrazbu naših srca, preobražavat ćemo i Zemlju čineći je mjestom koje odražava pravdu, mir i iscjeljenje koje je Krist obećao cijelom stvorenju.
