Ljeta Gospodnjeg, 18.03.2023, zbor naše misije HKM Beč, zajedno sa članovima svoje obitelji imali su jednodnevu korizmenu duhovnu obnovu koja se održala u crkvici Wallfahrtskirche Maria Grün. Tema duhovne obnove je “Put križa uz prometne znakove”. Voditeljica obnove bila je s. Ivana Džambas, koja je započela vježbe kratkim razmatranjem o životnom križu i znakovima koje nam Bog šalje u našem životu, a poslije se nastavilo s pobožnosti puta križa. Kao što u prometu treba poštivati znakove, kako bismo došli sigurno do cilja, tako i u životu moramo i trebamo upoznati i prihvatiti smjernice Isusa Krista, koji je jedini put, kako bismo došli do konačnog cilja, vječnog života. Križ je objavljivanje. On nam ne objavljuje makar što, već Boga i čovjeka. Otkriva nam tko je Bog i što je s čovjekom. Križ nije smrt Boga nego trenutak u kojemu se lomi krhka ljuska čovještva koju je Bog uzeo i započinje izljev ljubavi koja obnavlja čovještvo! Iz križa se rađa Pavlov novi život, iz križa se rađa Augustinovo obraćenje, iz križa se rađa sretno siromaštvo Franje Asiškog, iz križa se rađa čudesna ljubav Majke Terezije, iz križa se rađa revolucija ljubavi; zato križ nije smrt Boga, nego rađanje Ljubavi u svijetu. Duhovna obnova završila je s misom u kapelici koju je predvodio fra Darko Grmača.
KRIŽ
Na križu vise mnogi: ne samo propali revolucionari, zatvorenici, osuđenici na smrt, ne samo neizlječivo bolesni, u potpunosti posrnuli, oni umorni od života, oni koji zdvajaju zbog sebe i zbog svijeta. Na križu vise mnogi: mučeni brigama i mučeni od bližnjih, pritisnuti zahtjevima i iznureni dosadom, pritiješnjeni strahom i otrovani mržnjom, od prijatelja zaboravljeni i od medija prešućeni… Da, ne visi li svatko na svom vlastitom križu?
Naočigled neizrecive patnje šutnja je često primjerenija. Kako često čovjeku odgovori stanu u grlu, kako je teško sricati utjehu, svatko je mogao iskusiti u vlastitom životu suočen s bolešću i smrću, suočen s pitanjima »zašto« i »čemu«. No upravo i iskustvo tih krajnjih ljudskih situacija sili na riječ, sili na razjašnjavajući, utješni, konstruktivni jezik. Na tuzi je potreban rad, a on je uza svu materijalnu i duševnu pomoć u bitnome jezično strukturiran. U svjetlu Kristova križa kršćanin ne stoji nijemo, bez odgovora, premda upravo ovdje valja upozoriti da se treba kloniti svega onoga što bi bilo puka formula. Kršćanin ne stoji nijem kada pušta da govori Raspeti. (H. Küng)
Mario Plavčić/ Hrvatska katolička misija Beč
