U organizaciji nadbiskupije Mbarara 19. prosinca ove godine održan je susret za svećenike, redovnike i redovnice na kojem smo sudjelovale i mi, sestre naše zajednice. Cilj susreta bila je duhovna obnova i priprema za slavlje rođenja našega spasitelja Isusa Krista, za Božić. Susret je započeo molitvom i duhovnim nagovorom. Predavač, p. Richard Kyaze, profesor psihologije, govorio je na temu Pronaći svoj vlastiti identitet u Kristu. Započeo je biblijskim tekstom iz Knjige proroka Izaije u kojem se naglašava prorokov poziv: „Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena, da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima, da navijestim godinu milosti Jahvine… (Iz 61,1-3)“.
Isus je rođen u vrlo teškom vremenu, u vremenu kada se gubila nada. Božić je upravo prigoda da donese promjenu u naša srca, donosi nadu. Svakodnevno smo okruženi negativnim vijestima, događajima i tako provodimo svoje dane. U tom mnoštvu različitih događaja možda nemamo vremena upitati se gdje sam ja osobno, kako sam, gdje smo kao zajednica, što mi donosi mir i radost? Nismo sposobni postaviti si ova pitanja ako nismo razumjeli tko smo, ako nismo pronašli svoj vlastiti identitet. Zato je važno sjesti i razmisliti gdje sam kao pojedinac, a oni koji su u zajednici gdje smo kao zajednica. Samo tada ćemo moći donijet mir i radost drugome, pronositi Radosnu vijest poput proroka Izaije. Ovo vrijeme došašća prigoda je da razmislimo upravo o tome kako možemo što bolje iskoristiti ovo vrijeme. Isus nam donosi radost, mir, pravednost. Ne smijemo gubiti nadu, nego trebamo moliti da nam je Gospodin učvrsti. U Isusu imamo oslonac i sigurnost, on je naša nada, zaključio je predavač.
Uslijedila je prigoda za svetu ispovijed, a zatim sveta misa koju je predslavio msgr. Lambert Bainomugisha, nadbiskup Mbarare. Budući da se kišno razdoblje produžilo imamo vrlo često obilne kiše. Tako je i za vrijeme mise počela padati jaka kiša, dok smo svi bili na otvorenom. Ipak bilo je nekoliko šatora pod koje smo se mogli malo sakriti. Kiša je padala satima te je sve oko nas bilo poplavljeno. Zanimljivo je bilo promatrati prisutne, sve se mirno i normalno odvijalo kao da kiša i ne pada. Štoviše, čini se kao da im ne smeta što kisnu pa se ništa posebno i ne žure. To se posebno moglo primijetiti pred ručak. Dok je još padalo mnogi su mirno po kiši išli po svoju porciju i tražili mjesto gdje bi to pojeli.
Susret je završio molitvom i zajedničkim željama za radosno iščekivanje rođenja Isusa Krista – naše nade.
Na kraju, poseban izazov bio je izaći sa livade na kojoj su bili parkirani automobili. Zbog velike količine vode nastalo je veliko blato, te je bilo dosta klizanja dok se nije stiglo na glavnu prometnicu. Ipak, i to je jedno zanimljivo i lijepo iskustvo.
s. Kata Karadža