Mi, muškarci i žene različitih religija, okupili smo se ovdje na poziv Zajednice sv. Egidija te Srpske Pravoslavne i Katoličke Crkve kao i Islamske i Hebrejske zajednice u ovoj zemlji, lijepoj ali izranjenoj od nedavnog rata koji se dogodio na tlu Europe. Mnogi u Sarajevu se prisjećaju ovog bolnog sukoba. Svi u Sarajevu i sve vjerske i nacionalne zajednice podsjećaju sve nas kako je rat veliko zlo i da ostavlja zatrovane odnose. Potrebno je svim snagama činiti sve da se upadne u groznu spiralu mržnje, nasilja i rata. Susjed se nikada ne treba naći u situaciji da mora ratovati sa susjedom stoga jer pripada drugoj religiji ili etničkoj zajednici. Nikad više u ovoj zemlji! Nikad više ni u kojem dijelu svijeta!
Zapitali smo se: nosi li suživot među narodima različitih religija i etničkih skupina u sebi klice mržnje i nasilja? Ne! Tako ne smije biti! Iako, nažalost, mnoge zemlje trpe zbog nasilja, rata, nesigurnosti. Živimo u vremenu u kojem se sve više različitih ljudi geografski zbližavaju. Ali to nije dovoljno. Neophodno je da se zbližavanje događa istinski. Trebamo se duhovno zbližavati, uz uvažavanje religijskih razlika.
Različiti smo. Ali naše jednodušno uvjerenje je ovo: živjeti zajedno među različitim narodima je moguće u svim dijelovima svijeta, i veoma je plodonosno. To je moguće u Sarajevu i bilo gdje drugdje. Potrebno je odgovorno pripremati budućnost. U ovome je velika odgovornost religija. Ovih dana u Sarajevu smo živjeli milost dijaloga i vidjeli kako stvarati budućnost.
Međutim danas, u vremenu ekonomske krize, velika je napast povući se, uz to okriviti druge narode za vlastite probleme, one iz prošlosti i sadašnjosti. Tako jedan narod drugome postaje stranac i neprijatelj. Razvijaju se opasne kulture srdžbe, ogorčenosti, mržnje, straha. Međutim, nijedan narod nije neprijatelj: svi su podnijeli patnje, svi imaju dobru dušu! Svi mogu živjeti zajedno!
Religije imaju veliku zadaću: govore o Bogu čovjekovom srcu i oslobađaju ga od mržnje, predrasuda, strahova, i otvaraju ga za ljubav. Iznutra mijenjaju muškarca i ženu. Religije mogu naučiti svakog muškarca i ženu kao i sve narode umjetnosti zajedničkog življenja po dijalogu, međusobnom poštivanju, poštovanju slobode i različitosti. Tako mogu stvoriti humaniji svijet. Zato jer smo svi jednaki i svi različiti.
Potrebna nam je nova hrabrost pred teškoćama. Gledajući u daljinu, neophodno je u dijalogu stvarati jezik simpatije, prijateljstva i suosjećanja. Ovaj zajednički jezik nam dopušta međusobno razgovaranje, jer vidimo ljepotu različitosti i vrijednost jednakosti. Volja je Božja da živimo zajedno u miru! Mržnja, podjela, nasilje, masakri i genocidi ne dolaze od Boga. Molimo neka nas Bog obdari darom mira. Neka taj veliki dar udijeli svijetu i svima nama!
Sarajevo, 11. rujna 2012.
