Svetkovinu Duhova proslavile smo euharistijskim slavljem sa djevojkama koje pohađaju jednu srednju žensku školu u našoj neposrednoj blizini. Predivno je bilo vidjeti na jednom mjestu tako veliki broj djevojaka (bilo ih je oko 800), a još ljepše je bilo doživjeti njihov zanos i polet dok su razigrano i raspjevano sudjelovale na svetoj misi. Sve je bilo tako lijepo pripremljeno, dostojanstveno i veselo.  A budući da smo bili okupljeni na istom mjestu i jednoglasno molili onda je bio poseban doživljaj i slušati nedjeljna čitanja o Pedesetnici. Među tim mnoštvom djevojaka molile smo Duha Svetoga da nas pohodi, ohrabri i vodi na životnom putu.

Bilo je ugodno slaviti rođendan Crkve na drugom kontinentu svjestan da, bez obzira gdje se nalazimo, svi smo ujedinjeni u molitvi. Nakon svete mise pozdravile smo srednjoškolke i predstavile im se. Bile su oduševljene. Na poseban način mnogima smo bile „privlačne“ jer su se prvi puta susrele sa sestrama i još k tome, bjelkinjama. Neke od njih su bile ushićene, na licima im se čitalo iznenađenje, a druge su nas pak željele vidjeti izbliza i dotaknuti ruke, lice, kosu…. Mi smo bile jednostavno opkoljene tim mladim djevojkama kojima je susret s nama predstavljao poseban događaj, ali i mi smo bile oduševljene njihovim mladenačkim zanosom. Kako je malo potrebno da ljudi budu radosni: jedan blagi pogled, osmijeh, mir, ljubav. A to su sve plodovi Duha. Te darovane nam plodove Duha i mi možemo pružiti bližnjemu gdje god se nalazili.

s. Kata Karadža