„Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu
riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi,
neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si
ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno – ja u njima i
ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i
ljubio njih kao što si mene ljubio. Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje
sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer
si me ljubio prije postanka svijeta. Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja
te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. I njima sam očitovao tvoje
ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja
u njima.” (Iv 17, 20-26)

Sveti
Ivan evađelist donosi nam jasnu sliku Isusova odlaska i slika je vrijedna
dubokoga razmatranja. Najprije se prisjetimo važnih činjenica Gospodinova
dolaska na zemlju koji nije bio nimalo slavan niti dostojan čovjeka. Na svim
vratima gdje su pokucali da se Marija porodi doživjeli su odbacivanje, nitko
nije imao mjesta za njih. Naposljetku Gospodin se rađa u običnoj štalici. Prvi
koji dolaze pred jaslice da mu se poklone jesu životinje i pastiri koji su ih
tu noć čuvali. Neposredno nakon rođenja uslijedio je bijeg jer je Isus tražen
da ga se ubije i tako djetinjstvo provodi u bijegu. Život provodi slušajući
roditelje i učeći Josipov zanat drvodjelje.

Isusov
život drastično se počeo mijenjati kada je započeo svoje javne nastupe. Mnogima
je vratio vid, dao da prohodaju, vraćao izgubljene, družio s grešnicima, uskrišavao
mrtve,… a cijena svega što je učinio bila je izdaja, ostavljenost i smrt. Ove
važne činjenice potiču nas na dublje razmišljanje. Što bi mi učinili da smo
bili na Isusovom mjestu? Zasigurno bi nam prva stvar bila da se udaljimo od
ljudi koji nas ne razumiju, koji nas osuđuju. Druga teža stvar jest da ljude
koji nam žele zlo, koji nam rade o glavi sigurno bi zamrzili i smišljali obranu.
Najbolnije od svega jesu osobe koji nam ubiju i oduzmu naše najbliže,
najmilije. Za njih nema mjesta praštanju i najradije bi možda i mi u tome
stanju otišli za našim najbližim. Isus to ne čini, njegova logika je potpuno
drugačija. Unatoč životu kakav je imao među nama ljudima, evanđelist nam donosi
sliku Isusove tjeskobonosti i zabrinutosti za nas. On ne želi ići, brine što će
biti s nama, želi biti s nama, moli Oca da nas sve dovede tamo gdje On ide.
Oče, hoću da i oni
koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom!
Ovo samo pokazuje Njegovu ljubav prema čovjeku. Pri tome
ne misli samo na svoje učenike, ljude koje pozna, nego Isus svojoj molitvi
misli na svakoga od nas. Dok nas još nije bilo, On je mislio i molio za tebe,
za mene.

 Zasigurno naši životi nisu savršeni jer se
mnogo puta nađemo u različitim ulogama osoba s kojima se Isus susretao. Ponekad
smo nevjerne Tome ili Petar koji je spreman umrijeti za Gospodina ili ga
zatajiti. U prilici smo često biti poput Marije Magdalene gdje se kajemo i
potrebno nam je doći pred Njegove noge, tu su i uloge Zakeja, Mateja carinika
,… mnogih drugih koji su obilježili Isusov život. Unatoč svim ovim ulogama u
kojima se znamo naći, On nas voli i prihvaća kao takve, računa s našom slabošću,
a najveće od svega ovoga jest Njegova ljubav prema nama, a to upravo pokazuje
svojom molitvom za nas. Odlazi, ali nas ne želi ostaviti siročadima, želi nas
nagraditi svojom slavom, želi da upoznamo Očevu ljubav koju je On upoznao, želi
nam toliko dati – želi biti s nama zauvijek.

Isusova
molitva puna je nade u budućnost za nas. Sve što nam On nudi ne može se
ostvariti bez nas samih jer Isus nas prvo poziva da uzvjerujemo sve što nam je
navijestio i predao od Oca. Danas kada su sve vrijednosti na cijeni trebamo
potražiti ono izgubljeno i najvažnije bez čega nema spasenja. To su vjera,
ljubav i ufanje, a cijena svega toga bit će testament kojeg nam je Isus ostavio
u svojoj molitvi: „Tako budu savršeno
jedno,
Oče, hoću da i oni
koje si mi dao budu gdje sam ja: da gledaju moju slavu,
da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u
njima.“

Isus
ide dalje od ove molitve kao da nije mogao izdržati da bude daleko od nas i
traži načina da se vrati među nas i našao ga je. Šalje svoga Svetoga Duha da
nas trajno vodi i štiti. Bog je pokazao da nikada ne odustaje od nas, uvijek
traži načina da nas vrati jer ne može bez nas. Ukoliko nam je stalo da nas
samih radimo oko našega spasenja i prihvatimo dar koji nam šalje – Duha Svetog.
Zastanimo osobno pred slikom koju nam donosi sveti Evanđelist i otkrijmo sve
poruke koje nam Isus ostavlja u svojoj molitvi u kojoj smo svi prozvani. Nemojmo
olako proći pokraj ove slike i ostati u mračnom tunelu nego iziđimo iz naših
tunela u nađimo se s tom Božjom ljubavi koja se krije u ljudima koje nam Bog
dariva. Nađimo svoje mjesto do Isusa.

S. Franciska Ivanović

Kontakt / Karta

Kontakt informacije

tel.: +387 33 208 980;
tel./fax: +387 33 208-629
Bjelave 85 71000 Sarajevo, BiH
franjevke.bh@gmail.com

Naša lokacija

Najave / Kalendar

Kalendar objava

rujan 2019
P U S Č P S N
« kol.    
 1
2345678
9101112131415
16171819202122
23242526272829
30  
WordPress Video Lightbox