Svetra Klara - ideal ostvarene žene (fra Zvjezdan Linić)


Svake godine 11. kolovoza slavimo blagdan sv. Klare Asiške. Ovo je sigurno posebna žena u nizu onih koje Crkva priznaje kao svetice. Živjela je u 13. stoljeću, suvremenica svetog Franje Asiškoga. Plivala je u obilju patricijske asiške obitelji i nije joj ništa nedostajalo za normalnu zemaljsku sreću.

Ipak, kad je vidjela svetog Franju kako se dao na radikalno življenjepo evanđelju, kako je radosno nasljedovao svoga Učitelja i Spasitelja Isusa, kako je privukao za sobom četu mladih ljudi koji su željeli kao i on živjeti punim životom, i ona je to isto tako željela. Njoj su na putu bili i obitelj, bogatstvo, planovi koje su roditelji imali s njom, ljudski obziri i drugo. Međutim, ona se ipak odlučila i upravo godine 1212. pridružila se Franjinu pokretu, a sveti Franjo je, uz neke druge žene koje su to isto htjele, osnovao ženski samostan i time stavio temelje Drugom franjevačkom redu, redu klarisa.

Klarise su tzv. kontemplativni red u Crkvi, i danas su u tzv. strogoj klauzuri, ne izlaze iz samostana gdje su položile svoje zavjete. Bave se djelomično ručnim radom, a najviše molitvom. S ljudima komuniciraju najčešće u posebnim prostorijama gdje je njihov samostanski dio odijeljen od prostora za posjetitelje rešetkom. Čovjek bi pomislio da je to prestrogo za današnje vrijeme i da su u neku ruku zatočene.

Ipak, kad čovjek s njima u takvom prostoru komunicira, kad osjeti njihov mir i radost kojom žele biti za svakoga koji ih potraži, kad im promatra ozarena lica, nekako se posjetitelj i podsvjesno može priupitati: Tko je tu zapravo iza rešetaka, one ili posjetitelj? One nipošto ne odaju nikakvim smrknutim licem ili turobnošću da su lišene slobode koju čovjek može istinski samo u dubinama svoje duše osjećati i živjeti. U Hrvatskoj su tri takve zajednice sestara klarisa: u Zagrebu, Splitu i, najmlađu, u Požegi. Ima još jedna zajednica klarisa i u Bosni u Brestovskom, u Lašvanskoj dolini.

Dobro je malo zaustavit se nad likom svete Klare. Prošlo je već gotovo 800 godina otkako se potpuno opredijelila za život po evanđelju. Zatvorila se u samostan s drugim ženama koje su isto željele i odlučile. Bila im je za svog zemaljskog života sestra i majka. Brinula se za njih, skrbila za bolesne, njegovala slabe, štitila ih od svih opasnosti. Posvetila je svoj život molitvom. I danas svijetli primjerom. I danas ju ljudi štuju i gledaju u njoj istinski ideal ostvarene žene, osobe, koja je ispunila svoj život dobrim djelima.

Rijetko bi tko mogao danas nabrojiti po imenu žene koje su kroz proteklih deset godina izabrane za tzv. miss svijeta; rijetko bi se mogle nabrojiti neke koje su ostvarile neke uspjehe u sportu ili zadivile svijet estradnim uspjesima u nastupima. Nekako je sve to prolazno. Čak i one koje su vladale svijetom neko vrijeme svojim filmskim dostignućima.

A ime i djelo sv. Klare i danas svijetli primjerom i potiče ljude na razmišljanje. I danas je ona uzor mnogima i zagovornica u potrebama. Možda bismo se pred njezinim likom mogli ipak zapitati u čemu je istinska vrijednost ljudskog života, istinska trajnost dostojanstva svake žene. Sveta Klara bi sigurno u tome imala svijetu i danas puno toga reći.

Svake godine 11. kolovoza slavimo blagdan sv. Klare Asiške. Ovo je sigurno posebna žena u nizu onih koje Crkva priznaje kao svetice. Živjela je u 13. stoljeću, suvremenica svetog Franje Asiškoga. Plivala je u obilju patricijske asiške obitelji i nije joj ništa nedostajalo za normalnu zemaljsku sreću.

Ipak, kad je vidjela svetog Franju kako se dao na radikalno življenje po evanđelju, kako je radosno nasljedovao svoga Učitelja i Spasitelja Isusa, kako je privukao za sobom četu mladih ljudi koji su željeli kao i on živjeti punim životom, i ona je to isto tako željela. Njoj su na putu bili i obitelj, bogatstvo, planovi koje su roditelji imali s njom, ljudski obziri i drugo. Međutim, ona se ipak odlučila i upravo godine 1212. pridružila se Franjinu pokretu, a sveti Franjo je, uz neke druge žene koje su to isto htjele, osnovao ženski samostan i time stavio temelje Drugom franjevačkom redu, redu klarisa.

Klarise su tzv. kontemplativni red u Crkvi, i danas su u tzv. strogoj klauzuri, ne izlaze iz samostana gdje su položile svoje zavjete. Bave se djelomično ručnim radom, a najviše molitvom. S ljudima komuniciraju najčešće u posebnim prostorijama gdje je njihov samostanski dio odijeljen od prostora za posjetitelje rešetkom. Čovjek bi pomislio da je to prestrogo za današnje vrijeme i da su u neku ruku zatočene.

Ipak, kad čovjek s njima u takvom prostoru komunicira, kad osjeti njihov mir i radost kojom žele biti za svakoga koji ih potraži, kad im promatra ozarena lica, nekako se posjetitelj i podsvjesno može priupitati: Tko je tu zapravo iza rešetaka, one ili posjetitelj? One nipošto ne odaju nikakvim smrknutim licem ili turobnošću da su lišene slobode koju čovjek može istinski samo u dubinama svoje duše osjećati i živjeti.

U Hrvatskoj su tri takve zajednice sestara klarisa: u Zagrebu, Splitu i, najmlađu, u Požegi. Ima još jedna zajednica klarisa i u Bosni u Brestovskom, u Lašvanskoj dolini.

Dobro je malo zaustavit se nad likom svete Klare. Prošlo je već gotovo 800 godina otkako se potpuno opredijelila za život po evanđelju. Zatvorila se u samostan s drugim ženama koje su isto željele i odlučile. Bila im je za svog zemaljskog života sestra i majka. Brinula se za njih, skrbila za bolesne, njegovala slabe, štitila ih od svih opasnosti. Posvetila je svoj život molitvom. I danas svijetli primjerom. I danas ju ljudi štuju i gledaju u njoj istinski ideal ostvarene žene, osobe, koja je ispunila svoj život dobrim djelima.

Rijetko bi tko mogao danas nabrojiti po imenu žene koje su kroz proteklih deset godina izabrane za tzv. miss svijeta; rijetko bi se mogle nabrojiti neke koje su ostvarile neke uspjehe u sportu ili zadivile svijet estradnim uspjesima u nastupima. Nekako je sve to prolazno. Čak i one koje su vladale svijetom neko vrijeme svojim filmskim dostignućima.

A ime i djelo sv. Klare i danas svijetli primjerom i potiče ljude na razmišljanje. I danas je ona uzor mnogima i zagovornica u potrebama. Možda bismo se pred njezinim likom mogli ipak zapitati u čemu je istinska vrijednost ljudskog života, istinska trajnost dostojanstva svake žene. Sveta Klara bi sigurno u tome imala svijetu i danas puno toga reći.

Fra Zvjezdan LINIĆ, OFM

VEČERNJI LIST, 11. kolovoz 2011.