IV. radosno otajstvo

Fotografije uz članak 1

„Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća. Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu - kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! - i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.“ (Lk 2,21-24)

Mojsijev Zakon određivao je obredna čišćenja, definirao čistoću, kao i mnoge druge propise kojih se jedan Židov trebao pridržavati. Tako je prema 12 poglavlju Levitskog zakonika žena nakon poroda - smatrana nečistom sedam dana ako je rodila dječaka, a 14 dana ako je rodila djevojčicu. Osmog dana dječaka treba obrezati, a majka ostaje nečista još 33 dana nakon čega se u Hramu žrtvuje žrtva okajnica i paljenica. Propisuje se jednogodišnje janje za paljenicu i golubić ili grlica za okajnicu. „Ako se ne može da nađe dovoljno sredstava za grlo od sitnoga stada, neka onda uzme dvije grlice ili dva golubića – jedno za žrtvu paljenicu, a drugo za žrtvu okajnicu.“ (Lev 12,8) Dakle, „čišćenju se imala podrvći samo majka, ali je dijete trebao biti otkupljeno. Luka brižljivo napominje da su Isusovi roditelji obdržavali sve odredbe Zakona, kao i Ivanovi. Prikazanje djeteta u svetištu nije bilo propisano, ali je bilo moguće i pobožni su ljudi to smatrali prikladnim. Luka usredotočuje svoj izvještaj na ovaj prvi Isusov bogoštovni čin u Svetom gradu, kojemu pripisuje veliku važnost kao mjestu vazmenog događaja i polazištu kršćanskog poslanja.“

 

I mi danas sakramentom krštenja obilježavamo Kristovo spasenjsko djelo i postajemo djeca Božja, pridružujemo se Kristovoj Crkvi kao dio obitelji. Isus je za zajednicu u kojoj je posvećen predao sama sebe. Trebali bismo se zapitati dajemo li mi sebe Crkvi! Je li dovoljno dati par kuna u škrabicu nedjeljom? Nipošto, važno je dati sebe i onda kad se čini da ništa vrijedno nemamo. I onda kad se čini da smo mi u toj župi, našoj Crkvi nevažni jer to zapravo nije tako. Bog te želi baš tu, takvu/takvog kakav jesi, baš tu gdje jesi sad. Dao ti je posebne milosti, darove koje nikome nije dao na način kao što je dao tebi. Iskoristi to za svoje dobro i dobro bližnjega, iskoristi taj talent da bi zadobio vječni život. Neka tvoje djelovanje u dobru potakne i druge. Na taj način širimo epidemiju dobra. Tako svjedočimo da na sliku svoju On nas stvori. Trebamo činiti ono što čini Otac naš nebeski, a On upravo iz trenutka u trenutak pokazuje koliko nas ljubi - daje svoju djecu na ovaj svijet kako bi bili znak njegove prisutnosti na svakom mjestu. Kao što je dao svoga Sina jedinorođenca koji se dao do smrti na križu, tako nas daje jedne drugima, da možemo računati jedni na druge, znati da ima netko na ovom svijetu tko moli za moje spasenje u trenutku moje slabosti. Tako znam da moja molitva „zato molim Djevicu Mariju, sve anđele i svete, i vas braćo, da se molite za me Gospodinu Bogu našemu.“ ima smisla i nije samo fraza.

 

Dakle, sakramenat krštenja nema samo formalnu karakteristiku, nije samo slavlje i bogat objed, nego i slavlje jer dobivamo novog brata ili sestru u Crkvi. Upalimo zato s vremena na vrijeme svijeću s našeg krštenja, ili bilo koji drugu. Neka podsjeti da su naši roditelji držali tu svijeću kao znak svjetla Kristovog, svjetla koje prosvjetljuje njihov život, neka podsjeti da smo i mi sami to svjetlo, i ono se ne smije ugasiti…

 

Andrijana D.