Vinograd utemeljen na odbačenom kamenu

Fotografije uz članak 1
07.10.2017

Slika vinograda koju Isus uzima za primjer u današnjem evanđelju je slika koja se u Starom zavjetu vrlo često koristila da bi se njome izrazio odnos između Boga i njegovog naroda. Preciznije rečeno ovom slikom se nastoji istaknuti kontrast između neizmjerne, vječne Božje ljubavi i neprestane nevjernosti izabranog naroda. I u današnjem evanđelju, Isus ovu sliku vinograda koristi na isti način, da bi označio Božju brigu za svoj vinograd te odnos ljudi prema njemu.

Isus se nalazi u Jeruzalemu i obraća se glavarima svećeničkim i starješinama naroda. Ova prispodoba zapravo predstavlja kratko opisanu povijest našeg spasenja. Narod kojeg je Bog prvo izabrao između ostalih naroda da bude prvi posjedovatelj spasenja, udaljio se od Boga, nije ispunio njegova očekivanja iako mu je Bog neprestano slao proroke i glasnike.

Ohrabrujuće je vidjeti kako se Bog ne predaje, te poslije svake izdaje on počinje uvijek iznova zaposjedati srce svojeg naroda i pružati mu novu priliku. To čini sa slanjem nekih drugih proroka, sluga, sa svojim sinom, a na kraju, slikovito rečeno, čak i sa odbačenim kamenom. Jer ono što je bilo odbačeno od svijeta nije odbačeno i od Boga, iz naočiglednog neuspjeha se rodila jedna novost. Stoga se ni mi ne smijemo uzoholiti pobjedama i uspjesima, kao ni obeshrabriti neuspjesima jer vidimo da se život rađa i u onome koji je odbačen, poražen, ponižen.

Isus se potom obraća slušateljima te ih pita što će učiniti Gospodar? Odgovor koji daju Židovi je možda i odgovor koji bi mi dali. To je za ono vrijeme logičan odgovor: standardna osveta i iznajmljivanje drugih radnika koji će gospodaru davati urod u svoje vrijeme. Tekst nam ne kaže kakvi će ti novi radnici biti osim da bi trebali davati urod na vrijeme. Isus se ne slaže s njihovim odgovorom jer Bog ne trati vječnost i vrijeme u osvetama. Nego uvodi nešto novo, novost karakterističnu za Radosnu vijest, a to je da se duga povijest odnosa između Boga i čovjeka, povijest vječne Božje ljubavi i neprestane ljudske izdaje ne završava ubojstvom i osvetom, nego posve novim vinogradarima koji će se razlikovati od prethodnih jer će biti utemeljeni na čvrstoj stijeni - Kristu. Tako će Kraljevstvo Božje bit će dano narodu koji će uistinu donositi plodove i davati urod.

Današnje evanđelje nam, također, pruža i utjehu za naše beznađe i zabrinutost oko trenutne situacije u vremenu u kojem živimo. Naše sumnje, grijesi, nevjere, zla nisu dovoljno snažni du bi uspjeli prekinuti Božju zamisao. Njegov plan za ovaj svijet je puno veći od svih naših izdaja i zločina te i unatoč svim protivnim silama njegov će vinograd uvijek donositi plod. Bog će uvijek iznova pronalaziti nove vinogradare, a na nama se pitati: Jesam li i ja među njima i kako to mogu postati ako već ne donosim plodove dostojne Kraljevstva Božjeg?

 

Tekst priredila: s. Maja Ivković