Četvrta opomena svetog Franje

28.09.2013
Nisam došao da mi služe, kaže Gospodin. Oni koji su postavljeni nad drugima, neka se tim starješinstvom toliko hvale, koliko bi se hvalili kada bi bili određeni za službu da braći peru noge. I koliko se više uznemiruju za oduzeto im starješinstvo nego za službu pranju nogu, toliko više sebi pune novčanike opasne za dušu.

Biti predstojnik nečega, nekoga ne znači biti ohol i tražiti da drugi meni služe nego biti spreman posluživati, kao što sv. Franjo govori u svojoj opomeni, makar to bilo i pranje nogu. Nije nam dopušteno uzoholiti se to te mjere da ne može nitko sa mnom razgovarati, doći do mene i upitati nešto što treba ili reći što ga muči. Biti predstojnik, predstojnica za mene znači potpuno se predati u svom poslu za zajednicu u kojoj jesam ili za dužnost kakva jest. Ne možemo slijepo i bahato sebi prisvajati dužnost koju može netko drugi jednako tako ispuniti, možda čak i bolje od mene. Biti slobodan od svega, imati sve, a ne prisvajati ništa je put izbjegavanja opasnosti za našu dušu koju možemo upropastiti svojim neposluhom.

Pozvane smo biti vesele i otvorene, a sve ono što nas ne veseli prepusti u Božje ruke koje će sve okrenuti na dobro, onako kako to Bog najbolje zna, a ne mi koji uz sav trud ponekad samo još više sebi i drugima nanosimo boli i tjeskobe.

Pozvana sam biti potpuno Božja, biti svjesna zašto sam se odazvala tom pozivu i prepustila služenju. Zato se i danas preispitujem gledam li s veseljem na svoj životni put, i kako prihvaćam i ono što mi nije drago, a što su mi povjerili da radim. Sve to prikazujem Gospodinu koji je moja radost. Jesam li se kad ozbiljno zapitala je li on moja radost? A vi?

 

s. Petra Jozić