Središnja proslava 800. obljetnice poziva sv. Klare i početaka Drugog franjevačkog reda (18. ožujka 1212.) održava se 16. i 17. ožujka u samostanu klarisa u Mikulićima u Zagrebu.


Proslava je započela u petak, 16. ožujka skupom na temu “Pospješujte svoj hod iz dobra u bolje” na kojem se s različitih aspekata željelo približiti lik sv. Klare Asiške.


Izražavajući riječ dobrodošlice u ime samostanske zajednice, opatica s. M. Alojzija zahvalila je svima koji su se odazvali i koji su osjetili potrebu čuti nešto novo o velikoj kršćanki Klari. Neka sv. Klare bude s nama, neka nas provede kroz svoju školu nasljedovanja Krista kako bi prepoznali svoj poziv i poslanje u Crkvi i svijetu danas, rekla je.


Na početku skupa su pročitana i pozdravna pisma predsjednika Vijeća franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine fra Ivana Sesara te predsjednice Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH s. Ivanke Mihaljević. Prvo predavanje “Sv. Klara u prvom hrvatskom izdanju Franjevačkih izvora” održao je fra Pero Vrebac, OFM. Uvodno je najavio, kako će Franjevački izvori na hrvatskom jeziku izaći za šest tjedana. Spisi iz 13. i 14. stoljeća koje su nam ostavili Franjo i Klara predstavljaju nepresušno vrelo za proučavanje i dublje otkrivanje franjevačke duhovnosti i karizme. Ovo djelo je zamišljeno kao pomagalo svima koji se zanimaju za srednjovjekovni franjevački pokret i žele ga upoznati u izvornom obliku. Od osam cjelina, tri su posvećene sv. Klari, i to spisi sv. Klare, životopisi sv. Klare i dokumenti o sv. Klari.


Odgovarajući na pitanje zašto je Klara ubrojena u franjevačke izvore, fra Vrebac je istaknuo kako budući da su Franjo i Klara kao dvije osobe i dva reda koji su zajedno osnovani nerazdvojni, tako su i njihovi životi, kao i spisi neodvojivi jedni od drugih. Zato i ova zbirka dokumenata o Franji i Klari čini jednu životnu cjelinu. Životopisi Klare Asiške, biljčice sv. Oca Franje spadaju među primarne izvore za upoznavanje kako Klare i njezinog reda, tako i Franje i njegovog reda. Budući da je Klara izbliza slijedila Franju u svom evanđeoskom životu, na samom početku asimilirala je isti evanđeoski duh i sačuvala ga u sebi u najizvornijem obliku. Zbog toga njezino svjedočanstvo zavređuje potpunu vjerodostojnost. Nažalost znanstvena istraživanja o Klari nisu bila tako obilna kako kod Franje, zato su izvori za proučavanje Klare oskudniji. Budući da je uglavnom povijesni interes bio usmjeren na Franju, tek tijekom posljednja tri desetljeća nastaje zanimanje za Klaru Asišku. Tome je pogodovalo što su se istraživanja u Europi usmjerila na položaj žene u srednjem vijeku, kao i njezine svetosti. Proučavajući položaj žene i njezine svetosti u srednjovjekovlju povjesničari su se neprestano susretali s Klarom i njezinim sljedbenicama.


U uvodnom dijelu predavanja “Značenje tonzure sv. Klare” dr. sc. fra Nikola Vukoja, OFM prikazao je povijest prakse tonzure, odnosno rezanje kose kao specifične geste kršćanskoga, a kasnije monaškoga života kao znak predanja Bogu, a od srednjega vijeka bio je u općoj praksi. Potom se osvrnuo na Franjevačke izvore što oni govore o tonzuri, te na praksu u Franjino vrijeme. Predavač je istaknuo kako je Franjo kao đakon nosio kleričku tonzuru. No, radi jednostavnosti nije volio da mu se taj vijenac na glavi previše ističe da se tako ne bi po vanjskom izgledu previše razlikovao od svoje braće nesvećenika. Govoreći o Klari, podsjetio je na zaokret u njezinu životu koji se zbio u ožujku 1212. godine, te na događaj koji se zbio na Cvjetnicu u Porcijunkuli što je obilježilo njeno posvećenje tonzurom, tj. rezanjem kose. Predavač je vrlo znakovitim prikazao kako se o tom događaju znalo u Asizu, iako je tome bilo malo svjedoka. Sam značaj tonzure kako se shvaćao u ono vrijeme potkrijepio je i činjenicom kada ju je rodbina željela vratiti, Klara se oduprla uhvativši se za oltarnik i otkrila svoju ošišanu kosu, znak da je posvećena Bogu. No, podsjetio je kako u životu Klare tonzura kao takva za nju nije imala posebno značenje, već nailazimo na više drugi važnih elemenata poput života u siromaštvu i bratski život. Na pitanje je li tonzura crkveni obred koji se može poistovjetiti sa stupanjem u red, ili je obred koji je prihvaćen ali drugoga značenja, predavač je istaknuo kako je to bio obred, ali ne za ulazak u neki određeni red, već u pokorničko bratstvo.


Predavanje “Pitanje početaka Drugog franjevačkog reda” održao je pomoćni banjalučki biskup dr. fra Marko Semren, OFM. On je istaknuo kako pomoću Franjina posredništva i poslušnosti njemu Klara nosi svoj poziv, svoju bezuvjetnu poslušnost evanđelju i nasljedovanje Krista. Njezin odnos s Franjom bio je djelo Božje, koje je u slobodi duha nadilazio sve svjetovno. Biskup Semen je kratko prikazao povijesni tijek početaka Drugog franjevačkog reda, posebice događanja koja su uslijedila nakon smrti sv. Franje pa do službenog crkvenog priznanja. Istaknuo je kako je crkvena vlast u 13. stoljeću s osobitom pozornošću pratila pojavu ženskog redovničkog života. Naglasio je kako je proces koji je trajao od Klarina priključivanja od 1212. do službenog crkvenog priznanja 1263. godine u svojim počecima bio životno vrelo na temelju snažnog evanđeoskog nadahnuća što ga je Bog da sv. Klari po sv. Franji kao i novo samostansko iskustvo. Franjo i Klara nas pozivaju da živimo evanđelje, tada sve što jesmo i činimo postaje Božje djelo, a naše franjevaštvo će biti životno u nama, rekao je. Osvrnuvši se na razvoj i širenje Drugog franjevačkog reda i njegov doprinos Crkvi, istaknuo je kako je Red dao devet svetica i dvadeset sedam blaženica. Red sv. Klare nije centralistički strukturiran, već je po benediktinskoj tradiciji sastavljen od pojedinih samostana koji su autonomni, ali se u novije vrijeme sve više ujedinjuju u federacije i konfederacije, ali i dalje zadržavajući svoju jedinstvenost. Prema podacima iz 2009. godine u svijetu postoji 950 samostana s oko 22.000 sestara.
Predavanje je zaključio riječima kako je Klara Redu dala dušu, a drugi iskustvo.


Generalni definitor Reda franjevaca konventualaca fra Miljenko Hontić, OFMConv. govoreći o temi “Slika sv. Klare u hagiografskim djelima XIII. st.” naglasio je kako se o Klari progovorilo već za njezina života. Tako dragocjene informacije o njoj nalazimo kod Tome Čelanskoga, pisca Prvog životopisa sv. Franje. Kako je Klara već za života bila velika osoba neupitne duhovne ljepote i pravog svetačkog života, smatra se temeljem novog evanđeoskog načina života koji je snažno odjeknuo tadašnjim svijetom. Tako opis ‘biljčica sv. Franje’ ne oslikava samo duhovno jedinstvo Franje i Klare, nego još više Klarinu ucijepljenost i isti evanđeoski izvor i zajedništvo karizme. No, petnaest godina kasnije slika o sv. Klari se izmijenila. Dok se u prvom životopisu opširno veličaju Klarine vrline u drugom joj se ime ni je spominje, očito da se dogodila promjena, a razlog tome moramo tražiti u događanjima nakon Franjine smrti. Govoreći o izvorima nakon Klarine smrti, fra Hontić je istaknuo kako je ubrzo nakon njezine smrti počelo istraživanje njezine uspomene ili bolje reći izgrađivanje Klarine slike koju je trebalo predati u sjećanje. Tako su se pojavila djela koja su veličala njezinu svetost, a nastala su u pripremi postupka proglašenja Klare svetom. Predavač je posebno istaknuo „Legendu u stihu o sv. Klari” gdje nailazimo na sliku Klare djevice, pokornice, i gotovo redovnice od najranije dobi, njezinu duhovnost i plodnost u Crkvi i svijetu, Klare kao moćne moliteljice, odvažne braniteljice nade, kao učiteljice i predvoditeljice sestara, kao učene ženu koja voli učene propovijedi, ali koja se brine ne samo za duše, nego i tijela svojih sestara, kao uzor strpljivosti i dugotrajne patnje, kao veoma pokornu Vrhovnome svećeniku, i odlučnu kada je u pitanju bit njezina poziva i reda. Legenda nam pruža i franjevačku sliku o Franji, jer su glavni izvor za sastavljanje legende poslužili drugovi sv. Franje. U svom osvrtu na mjesta u „Legendi maior seu Vita” sv. Bonaventure u kojima se spominje sv. Klara na tri mjesta, fra Hontić se posebno osvrnuo na zgodi u kojoj se Klara pojavljuje kao Franjina savjetnica, te se ističe da je Klara bila osoba s kojom se Franjo mogao savjetovati, tj. da su Klara i njezino mišljenje bili važni u životu Franje koji je imao veliko povjerenje u njezin razum.


Iz spisa Klara izranja kao sjajna svjetiljka iz Asiza koja je svojom svjetlošću uspjela obasjati cijeli tadašnji svijet, a ta svijetlost ni danas ne blijedi. Iz svih spisa ona je snažna žena, a u isto vrijeme moliteljica i ponizna pokornica. Za ono vrijeme Klara je bila neobično odvažna osoba koja je svojim životom napravila revolucionarni preokret u shvaćanju žene i redovnice onoga vremena. Koliko je ovo obilježavanje važno za klarise i franjevačku obitelj, toliko je važno za sav kršćanski svijet i ljude dobre volje. Iščitavajući njezine životopise svatko će moći naći sličnosti između Klarinog i našeg vremena, a njezinim primjerom itekako možemo služiti kako se postaviti u određenim situacijama prema izazovima vremena u kojima života, rekao je na kraju fra Hontić. Moderator skupa bio je Igor Kanižaj. (IKA)

Kontakt / Karta

Kontakt informacije

tel.: +387 33 208 980;
tel./fax: +387 33 208-629
Bjelave 85 71000 Sarajevo, BiH
franjevke.bh@gmail.com

Naša lokacija

Najave / Kalendar

Kalendar objava

listopad 2019
P U S Č P S N
« ruj.    
 123456
78910111213
14151617181920
21222324252627
28293031  
WordPress Video Lightbox