U jeku rata, dok su brojne sestre prognanice iz Bosne tražile utočište u Zagrebu, provincijska uprava je prihvatila ponudu franjevaca da sestre ponovno od 1992. godine započnu rad u župi Kozari Bok i franjevačkom samostanu. Sestre obavljaju sve kućanske poslove, uređuju crkvu, obavljaju sakristansku službu, pomažu u župnoj katehizaciji, a jedna sestra radi kao vjeroučiteljica u školi.