U nedjelju,
26. siječnja, u sklopu programa Vijeća za početni odgoj i pastoral zvanja naše Provincije, sestre juniorke, novakinje, postulantica i kandidatice zajedno sa svojim
odgajateljicama provele su dan s vjernicima župe Predragocjene krvi Isusove Kozari Bok
u Zagrebu u kojoj žive i djeluju naše sestre.  

Aktivno su sudjelovale na euharistijskom slavlju kojeg je predvodio fra Mirko Mataušić, a
propvijedao đakon fra Davor. U svojoj propovijedi, bazirajući se na Isusov
poziv prvih učenika, fra Davor je ispričao svjedočanstvo jednoga svojeg subrata
čijoj su se odluci protivili roditelji ali koji se nije dao zbuniti jer je znao
koji je njegov put. Na kraju sv. mise naše sestre su imale priliku svjedočiti o
svojem pozivu i zajednici.

Na jutarnjoj sv.
misi, okupljenoj župnoj zajednici svoj odaziv na Božji poziv iznijela je
Franka Ivanović, postulantica. Istknula je kako smo svi pozvani i naglasila važnost obitelji u duhovnom pozivu
bilo da mole, bilo da su podrška onima koji se odluče za ovakav put
.

Na župnoj sv. misi u 11 sati koju je predvodio župnik fra Josip Vukoja o svom duhovnom pozivu
govorila je s. Marina Jurišić. Između ostalog, obrativši se okupljenim vjernicima
naglasila je: “Danas su među vama najmlađe “nade”
Školskih sestara franjevki zajedno sa svojim odgajateljicama. Nedavno, kada sam
posjetila svoju obitelj bila mi je posebno zanimljiva jedna od mnogih konstatacija moga djeda.
Rekao mi je: “Pa dobro si ti još prošla, ima cura koje se nisu mogle udati
a nisu ni u samostan otišle. Ti si bar otišla u časne sestre”. Po tom sam zaključila
kako moj djed misli da je moj izbor recimo srednja žalost. No, iz mog
kratkog redovničkog iskustva želim reći da se ovo što danas živim i što jesam
nikako ne može nazvat žalošću nego upravo suprotno, može se nazvati
neopisivom radošću. Sretna sam jer sam otkrila izvor sreće, otkrila sam da sve
što imam i što jesam, zapravo je dar s neba. I danas je put prema redovničkom
životu prepun pitanja i traženja: Zašto?, Ima li smisla?, Što
može natjerati mladog čovjeka da se radikalno i potpuno posveti Bogu?
Da
budem jasnija, svi smo mi posvećeni, još na samom krštenju, neki za život u
braku, neki u čistoći poradi Kraljevstva nebeskog. Voljela bih da bez obzira na
poziv i zvanje koje smo odabrali uvijek budemo pravi kršćani, da se ne stidimo
priznati da smo kršteni u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, i da to Ime oživi u
nama”, kazala je s. Marina.

Na večernjoj
sv. misi koju je predvodio fra Toni Mutnik našu zajednicu, kao i same početke
djelovanja Družbe i karizmu, predstavila je s. Andrijana Dankić. Okupljenoj
zajednici vjernika kazala je sljedeće: “Mi smo Školske sestre franjevke Krista Kralja. Zašto školske?
Zato što se naš djelokrug od osnutaka vrti oko odgoja i obrazovanja
mladih i djece koji nemaju adekvatne uvjete za to. U vrijeme sekularizacije i
globalizacije, u 19. stoljeću,
dvije sestre koje vode jednu građansku školu, vođene željom da svoj život
oblikuju u duhu svetog Franje, osnivaju zajednicu koja se do danas proširila i
do ovog mjesta. One su tad odgovarale na potrebe vremena i ljudi. Osluškivale
su njihova traženja i pitanja. Mi smo danas svjedoci da su došla nova vremena,
nova pitanja, novi izazovi, ali i nove mogućnosti odgovora na iste. I danas kao
i tada potrebna je interakcija obitelji i Bogu posvećenih osoba kako bi se
ljestvica vrednota održala u pravom obliku i poretku. I u obitelji i u
redovništvu pozvani smo svjedočiti vjernost Bogu i Božju vjernost nama. I sam
redovnički život ne možemo drugačije prikazati nego kao zajedništvo osoba koje
su se na poziv odazvale Bogu. Znamo kako obitelj od 4 ili 5 članova
funkcionira, jednako tako, samo s većim brojem običnih ljudi, funkcioniraju
naše zajednice. To ne bi bilo ostvarivo da nema milosti Božje i njegova
vodstva. I onda kad mi nemamo vjeru u Boga i u sebe, kad mi nemamo snage,
pouzdajemo se u Božju vjeru u nas i u Božju snagu.
 (
Za one koji žele upoznati bolje našu zajednicu mogu, za početak posjetiti našu web stranicu – www.ssf.hr, dodala je s. Andrijana)

Na
kraju svake mise župnik fra Josip pozvao je vjernike na druženje sa sestrama u
župnoj dvorani. Ovaj poziv mnogi su iskoristili. Naše sestre i fratri u Kozari
Boku radosno su nas primili i ugostili. Nisu krili svoju radost što smo
ovaj dan s njima. Župnik je
zahvalio mladim sestrama i pripravnicama na sudjelovanju u slavljenju Boga
zajedno s vjernicima ove župe.

Nakon
duhovne okrjepe s euharistijskog stola uslijedio je druženje za stolom okrjepe
tijela za što se pobrinula naša s. Mara (Mala Mara) kao i druge sestre koje
djeluju u župi: s. Anita i s. Radmila. Imali smo priliku još dva stola
iskoristiti za okrjepu tijela: stolni tenis i stolni nogomet. I tu smo dobro odmjerili
svoje snage.

Vjerujemo
da smo u ovom danu i ovim zajedničkim slavljenjem Boga kao i druženjem, ako ne potaknuli želju za
upoznavanjem redovničkog života, onda barem potaknuli na slobodniji pristup nama u bilo kojoj prigodi i potrebi
kao i na žarču molitvu za “radnike na njivi Gospodnjoj”.

Ivana Crnoja, novakinja

 

Kontakt / Karta

Kontakt informacije

tel.: +387 33 208 980;
tel./fax: +387 33 208-629
Bjelave 85 71000 Sarajevo, BiH
franjevke.bh@gmail.com

Naša lokacija

Najave / Kalendar

Kalendar objava

listopad 2019
P U S Č P S N
« ruj.    
 123456
78910111213
14151617181920
21222324252627
28293031  
WordPress Video Lightbox