Devedeset godina života i djelovanja školskih sestara u Bosni te zlatni jubilej redovništva 14 naših sestara dvije su obljetnice proslavljene u nedjelju, 7. srpnja 2019., u samostanskoj crkvi sv. Bonaventure u Visokom.
Obilježavanje obljetnica započelo je 1. srpnja okupljanjem sestara koje slave 50 godina redovničkoga života. Sestre svečarice, s. Berta Puškarić, s. Gracija Žabić, s. Sidonija Pranješ, s. Irena Zeba, s. Dragutina Šimunović, s. Simplicija Budimir, s. Anita Dramac, s. Ilinka Dubravac, s. Mirjam Kolar, s. Miroljuba Miloš, s. Snježana Saraf, s. Branislava Sičaja, s. Natalija Brković i s. Mladena Vučković svoju su duhovnu pripravu, koju je animirala s. Lidija Jurišić, zamjenica provincijske predstojnice, provele u Visokom promišljajući o Isusovu govoru na gori (Mt 5, 1-16) kroz svakodnevnu euharistiju, prigodne nagovore, zajedničke susrete, osobne meditacije i druženje.
Slavlje jubileja doživjelo je vrhunac u svečanoj nedjeljnoj euharistiji koju je, uz suslavlje braće svećenika, predvodio fra Jozo Puškarić, župnik u Donjoj Tramošnici. Tom prigodom okupljene sestre, predvođene provincijskom predstojnicom s. Katom Karadža, prisjetile su se također u svojim molitvama 90. obljetnice od dolaska školskih sestara franjevki u Bosnu. One su, naime, došavši iz Maribora u lipnju 1929. započele svoje djelovanje u domaćinstvu odgojnih zavoda Provincije Bosne Srebrene u Visokom i Sarajevu.
Istaknuo je to u svom pozdravnom govoru domaćin gvardijan visočkog samostana fra Franjo Radman kazavši kako je Visoko sestrama “bosanska rodna kuća” te da su u nju uvijek dobro došle. Zahvalio je sestrama za kontinuiranih 90 godina života i djelovanja u Visokom, danas u duhu svoje karizme u odgoju i obrazovanju. “U tih 90 godina upisane su također naše današnje slavljenice, sestre koje obilježavaju 50 godina redovništva. Drage sestre, hvala vam na vašem predanom služenju Bogu i bratu čovjeku, koje, siguran sam, nije prošlo bez poteškoća i napora. No, vaša ustrajnost kroz ovih 50 godina govori o pouzdanju u Božje vodstvo. Hvala vam na tom svjedočanstvu,” naglasio je fra Franjo čestitajući sestrama slavljenicama, moleći pritom Gospodara žetve da i nadalje šalje radnike u svoju žetvu.
U tom duhu započeo je prigodnu propovijed fra Jozo rekavši kako su nedjeljna biblijska čitanja kao birana za prigodu slavlja obljetnica (Lk 10, 1-12.17-20). Isus koristi motive iz svakodnevnog života poučavajući svoje učenike. Šalje ih zatim da propovijedaju. Fra Jozo se prisjetio svojih sjemenišnih dana i Isusove škole koju je prošao u tim početnim danima preko naputaka svojih odgajatelja. Istu Isusovu školu prošle su i sestre slavljenice. Krenule su prije 50 godina biti radnice na njivi Gospodnjoj. One su svojim životima svjedočile, a svjedoče i danas da je sve Božji dar. Svoju propovijed prožeo je osobnim iskustvima redovničkog života spomenuvši pritom mnoge godine provedene u Visokom gdje je vrlo uspješno surađivao sa sestrama.
Okupljenima se također obratila provincijska predstojnica s. Kata Karadža. U svom se govoru najprije osvrnula na devedesetogodišnju povijest sestarskog djelovanja u Bosni kamo su došle te, iako školske, preuzele domaćinske poslove u odgojnim zavodima Bosne Srebrene nadajući se “da će jednoga dana i ovdje raditi prema svojoj karizmi u najužem smislu, odgajati i poučavati djecu i mladež”, što se zadnjih godina i događa. Visoko je za sestre “vrlo važno mjesto jer se tiče naših početaka, prvih dana djelovanja u Bosni, ali i prvog provincijskog sjedišta, kao i mjesta u kojem su djelovale mnoge naše sestre”, naglasila je s. Kata.
Citirala je isto tako fra Ignacija Gavrana koji je vrlo sažeto i jasno napisao o 50. obljetnici djelovanja sestara u Visokom sljedeće: “Kao što se vidi, sestre su vrlo često bile uzori marljivosti, odanosti. Mjestimično je njihova žrtva, osobito u prvih 15 godina, dosezala herojski stepen. To je bila tiha, nečujna žrtva koju je nerijetko vidio jedino Bog: život gotovo u potpunosti za drug, za ovaj zavod, za njegove svećenike i đake… Neka znaju da njihov rad i njihove žrtve prati s naše strane osjećaj obvezatnosti, zaduženosti, zahvalnosti, iako se to, nažalost, rijetko izričito kaže. Neka budu svjesne da su svojim radom, osobito u vrtu, osvjetlale obraz i nama i Katoličkoj Crkvi u muslimanskom i pravoslavnom Visokom i da su često uspješnije propovijedale svojom čestitošću i skromnošću, nego što bi to učinio i najrječitiji propovjednik.”
Čestitajući sestrama zlatni jubilej redovništva sestra je Kata zahvalila sestrama na nesebičnom predanju potičući ih da se ne boje ni malaksalih snaga ni neizvjesne sutrašnjice: “Cijeli vaš redovnički život bio je predanje u Božje ruke. On će i dalje voditi vaše živote svojom milošću.“ Na koncu je zahvalila svima koji su pridonijeli organiziranju proslave dviju vrlo važnih obljetnica za našu zajednicu: s. Lidiji za vođenje duhovne priprave sestrama, braći franjevcima u Visokom za otvorenost i gostoprimstvo, sestrama koje djeluju u Visokom za gostoljubivost i sestrinsku blizinu, fra Jozi na predslavljenju euharistije, prof. Melisi Zerdo za animiranje liturgijskog pjevanja. Pročitala je isto tako čestitku vrhovne predstojnice s. Klare Šimunović koja je između ostalog napisala: „Gospodin je po vama i vašem skrovitom, nesebičnom, svakodnevnom služenju učinio mnoga i velika djela. Neka izlije obilne darove milosti na svaku sestru i cijelu vašu Provinciju.“
Nakon mise druženje je nastavljeno uz zajednički ručak. Riječi zahvale uime slavljenica okupljenima je uputila s. Berta Puškarić. Bogu hvala, roditeljima, našim odgajateljicama s. Leonardi Novak i s. Suzani Milardović, svim tadašnjim i današnjim sestrama, braći franjevcima i svima koji su nas pratili kroz 50 godina našeg redovničkog služenja, izrekla je s. Berta. Iako su bile zajedno i na okupu samo u godini novicijata te nakon toga diljem naše Provincije vršile razne apostolate, sestre svjedoče ljepotu generacijske povezanosti, ali i međusobne potpore u vršenju Božje volje.
S. Kristina Marijanović
