Na 41.
vijećanju redovničkih odgojitelja i odgojiteljica 24. i 25. travnja 2012. u
Lužnici, u Duhovnom centru Marijin dvor, okupilo se oko pedesetak sudionika
koji su uz pomoć predavača razmišljali na temu: Odgoj za emocionalnu i duhovnu
zrelost. Moderatorica prvog dana s. Ljubica Stjepanović predstavila je sadržaj
prvog dana Vijećanja i najavila predavačicu, s. Klaudiju Todorić, ŠSF,
psihologinju. Tema njezinog predavanja je bila: Odgoj za emocionalnu zrelost.

S. Klaudija je
u uvodu u svoje predavanje pozvala sudionike da se emocionalno odrede
postavivši jednostavno pitanje: GDJE SI/SAM? Svratila je pozornost na važnost
ovog pitanja te nužnost da se osobe na neki način odrede prema samome sebi i
prema drugima; da dođu u kontakt sa sobom. Emocije osobu navode na određeno
ponašanje. Stoga je jako važno odrediti emocije: prema sebi, prema drugima,
prema svojoj zajednici, prema službi koju obavljamo, prema poglavarima, prema
odgajanicima, Crkvi… Govorila je o različitim aspektima ljudske zrelosti kao
što su fizička, seksualna, intelektualna, emocionalna, moralna, socijalna i
duhovna te kako nije lako odrediti definiciju zrele osobnosti jer je ona nužno
pod utjecajem sociokulturnih čimbenika, a određena je osobnim i društvenim
sustavom vrijednosti. Za osobu se može reći da je zrela kada kod nje
prevladavaju zrela ponašanja prema sebi, drugima i svijetu. Zrelost je proces
koji zahtjeva stalni rad na sebi, rast, prilagođavanje i pronalaženje sebe kroz
formiranje vlastitih stavova i filozofije života. Istaknula je da emocije nose
uglavnom važnu poruku, što znači da ih moramo biti svjesni, osluškivati ih i
istraživati da bismo vratili naše izvorne kvalitete. (Iza čega se skrivam i
zašto?)

Predavačica je
naglasila važnost odgoja za emocionalnu zrelost. Temelji se dobivaju u
obitelji, a sve ostalo je nadogradnja. Ključne kvalitete emocionalne zrelosti
su: samokontrola, mudrost, neovisnost, samopoštovanje, samopouzdanje i
unutarnji sklad. Naglasila je kako je više nego ikada važno da redovnici/-ice
budu emocionalno zrele osobe, a posebno je zahtjevna uloga odgojitelja u
redovničkim zajednicama. Za takvu ulogu odgojitelj sam mora biti emocionalno
zrela osoba. Obratila se sudionicima riječima: Vi odgojitelji ste i modeli i
učitelji emocionalne pismenosti vaših odgajanika. Emocionalno školovanje ili
odgoj se događa kroz verbalne poruke, ali daleko više kroz ono što odgojitelj
čini, kroz uzore u upravljanju vlastitim emocijama i reagiranja na osjećaje
drugih.

Drugo
predavanje održao je dr. Domagoj Štimac, dječji i adolescentni psihijatar. Dr.
Štimac je iz svog dugogodišnjeg i bogatog iskustva rada s adolescentima iznio
svoje izlaganje na temu: Pubertet, adolescencija, motivacija. Naglasio je da
upravo oni koji rade u odgoju, odgajajući, mogu spoznati gdje se oni sami
nalaze u tom procesu. Naglasio je kako u svom pristupu mlade ljude trebamo
gledati kao osobe u procesu jer naša očekivanja znaju biti nerealna. Djeca ne
mogu razviti empatiju jer im, oni koji bi im trebali dati pravi temelj, šalju
poruku kako ovaj svijet nije siguran i povjerljiv. Adolescentna kriza je
normalno stanje, jedan normalan period. Nepredvidiva je i oscilatorna. Adolescentima
je važno da smo u tom periodu tu za njih te im budemo oslonac. Adolescenti od
odgajatelja očekuju interes i pomoć kad ju oni trebaju bez nametanja. Njima je
važno da ih se čuje, razumije, uvaži kao osobe. Ako im ne vjeruju oni koji ih
odgajaju te ako oni koji odgajaju ne vjeruju u ono što rade, neće imati
nikakvog uspjeha.

Popodnevni rad
u radionicama vodila je s. Berislava Grabovac. Sudionici su radili radionicu:
Kotač emocija. Rad se sastojao u prepoznavanju vlastitih emocija. Zatim su
odgojitelji podijeljeni u sedam skupina pokušali pronaći deset koraka kako bi
razvili put emocionalne zrelosti na temelju trenutnog stanja emocija koje se
pokazalo na kotaču.

Prvi dan je
završio slavljem sv. mise i Večernje molitve u kapelici dvorca koju je
predslavio p. Stipo Balotinac, DI.

Drugi dan
vijećanja započeo je također molitvom Trećeg časa. Moderator drugog dana, o.
Stjepan Vidak, OCD, predstavio je program drugog dana i najavio predavača o.
Darija Tokića koji nam je progovorio na temu: Odgoj za duhovnu zrelost. O.
Dario je istaknuo kako je zrelost plodna faza u procesu svakog živog bića. Svako
biće ima svoj početak, rast, zrelost i propadanje. Za zrelost je važan proces,
nešto što se događa postupno stoga ona zahtjeva vrijeme i strpljivost. Treba
dati vremena sazrijevanju. Plod zrelosti bi trebao biti – davati život za
druge. Osnovno u procesu dozrijevanja ploda je da ne živi za sebe, nego kad
dozrije da dalje prenose život. Zrelosti nema bez plodnosti. Isus kaže da nema
veće ljubavi od one da tko život svoj da za prijatelje svoje. Predavač je
naglasio kako zrelost čovjeku omogućuje da postigne svrhu svoga postojanja. Zrelost
sa sobom donosi dimenziju da svako dozrijevanje mora biti autentično, ne može
biti kopirano. Važno je načelo autentičnosti rasta. Svako stablo treba uroditi
svojim vlastitim plodom, onim koje odgovara njegovoj naravi. Treba prvo
upoznati narav svakog sjemena i poštivati ju te pomoći da to sjeme uzraste. Svatko
ima svoj put duhovnog razvoja. Ne prilagođuje se sjeme vrtu, nego se vrt
prilagođuje sjemenu. Uvjete u vrtu nastojimo prilagoditi sjemenu. Jako je važno
da se onaj koji se bavi odgajateljskim radom ima vremena prepoznati o kakvom je
sjemenu riječ. Potrebno je kvalitetno vrijeme koje će mu pomoći da upozna i
kvalitete i nedostatke odgajanika. Odgovornost odgajatelja je da strpljivo i
uporno upozna narav sjemena. Odgojna zajednica mora biti dobro pripremljeni vrt
da prihvati sjeme. Treba pomno odabrati ljude koji će činiti odgojnu zajednicu.
Za odgojnu zajednicu treba doista odabrati osobe koje imaju što ponuditi
mladima koji dolaze. Ni vrt ni vrtlar ne daju sjemenu rasti. Bog daje rasti. Niti
je što vrtlar, niti zemlja, nego Bog koji daje rasti. Vrtlar u vrtu stvara
povoljne uvjete za rast sjemena, a sam rast djelo je Božje.

Drugi dio
predavanja predavač je posvetio odgoju za duhovnu zrelost. Čovjek je zreo ako je
slobodno otklonio zapreke Božjeg djelovanja u sebi. Sličnost s Bogom se
ostvaruje po Duhu Božjemu; treba mu dozvoliti da on doista djeluje po nama. Naš
život je sjeme u kojem Duh djeluje. Temeljna sličnost je da smo mi poput Boga,
što mi više postajemo ljubav to smo Bogu sličniji. Predavač nam donosi Isusove
pedagoške mjere na temelju Evanđelja: Prvo što Isus čini jest da poziva učenike
da budu s njime – prva pedagoška mjera je primjer! Drugo što Isus čini jest to
da učenike šalje propovijedati. Odgajanicima treba dati da se okušaju u tom –
novicijat – da steknu vlastito iskustvo, to je druga pedagoška mjera. Isus i
dalje računa s učenicima iako su se razbježali. Treći Isusov korak je da im je
dao povjerenje – On im je dao vlast – On im je dao blagajnu, službu… Dalje što
Isus čini je molitva; molitva za rast onih koje odgajamo da mogu donositi
plodove. Odgajatelj mora biti molitelj za one koji su mu povjereni.

O. Dario je
naglasio kako je istinski život u Duhu da budemo ono što jesmo. Mi taj primjer
ne trebamo oponašati nego nasljedovati. Bog treba one zajednice koje donose
plodove. Jako je važno afektivno ozračje u našim zajednicama. Zrelost je kad
dajemo svoj život za druge. Zrelost je u nasljedovanju Isusa, u usvajanju
njegovih osjećaja. Pozvani smo poticati osobe da mole, da steknu svoj odnos s
Bogom. Odgoj za duhovnu zrelost počinje od činjenice da odgoj zahtjeva proces,
zahtjeva strpljenje, povjerenje i kao takvo daje plodove.

Popodnevni rad
je protekao u Radionici koju je animirala s. Berislava Grabovac na temu: Rast u
duhovnoj zrelosti. Radionica se bazirala na temelju simbola biljke kojoj su
potrebni uvjeti za rast. Na temelju simbola biljke odgojitelji su u skupinama
pronalazili pojmove koji su im pomagali rasti u duhovnoj zrelosti i one koji su
ih kočili, bilo na osobnoj razini ili razini zajednice. Kao rezime radionice,
podijeljeni u tri skupine, odgojitelji su trebali napraviti skicu programa
poticanja duhovne zrelosti.

Nakon
radionica odgojitelji su se okupili na plenum u kojem su izrekli svoje vrednovanje
o samom Vijećanju te dali prijedloge tema za slijedeće Vijećanje. Vijećanje
odgojitelja zatvorio je predsjednik HKVRPP o. Vinko Mamić uputivši završnu
riječ. Obratio se prisutnima kao predsjednik Konferencije i posebno istaknuo
važnost ujedinjenja HKVRP i HUVRP.

Predsjednik je
ohrabrio odgojitelje i uputio im riječi savjeta i podrške.

Vijećanje je
završilo molitvom Večernje i slavljem sv. Euharistije koju je predslavio o.
Vinko Mamić uz koncelebraciju nekoliko odgojitelja.  (http:
//www.redovnici.hr)

 

Kontakt / Karta

Kontakt informacije

tel.: +387 33 208 980;
tel./fax: +387 33 208-629
Bjelave 85 71000 Sarajevo, BiH
franjevke.bh@gmail.com

Naša lokacija

Najave / Kalendar

Kalendar objava

svibanj 2020
P U S Č P S N
« tra.    
 123
45678910
11121314151617
18192021222324
25262728293031
WordPress Video Lightbox