“Evo franjevačkog puta: uvijek za Suncem!” (Yves Ivonides)
Ove riječi bile su geslo VIII. Franjevačkog hoda Frame Bosne Srebrene koji se održao od 29. srpnja do 2. kolovoza 2020. godine. Franjevački hod je hodočašće s ciljem produbljivanja spoznaja o franjevaštvu, razmišljanja o duhovnom pozivu, ali i učvršćivanja vjere. Vrhunac hoda predstavlja zadobivanje potpunog oprosta grijeha na blagdan Gospe od Anđela 2. kolovoza. Prijašnjih godina framašima je tzv. Porcijunkulski oprost udijeljivan u Asizu, u samoj crkvici Porcijunkuli, ali ove godine, zbog pandemije otkazano je hodočašće u Asiz i ostala važna franjevačka mjesta koja se nalaze u Italiji. Međutim, nije otkazano i hodočašće po Bosni što je posebno obradovalo tridesetak framaša koji su se zajedno sa fra Davorom Petrovićem, područnim duhovnim asistentom Frame te bogoslovima Franjevačke provincije Bosne Srebrene kao i Školskim sestrama franjevkama okupili na ovom franjevačkom hodu. Ovogodišnja ruta hoda započela je u Kraljevoj Sutjesci, nastavila se preko Visokog, Kreševa, Kiseljaka do Fojnice, a konačni cilj bila je Crkva od Anđela u Kazijevićima kod Fojnice gdje se zadobio potpuni oprost. Program hoda koji je bio sačinjen od pješačenja, rada u grupama, molitve, pjesme, slavlja svete mise i sakramenta svete ispovijedi pružio je mladima poticaj za rast u njihovoj vjeri.
A kako su sami mladi doživjeli ovaj franjevački hod može se iščitati iz riječi Ane Jurić, područne predsjednice Frame:“Sve one priče da su mladi svakakvi, nedokazni i bezobrazni, da se ne znaju zabavljati, učiti i moliti u isto vrijeme – mogu pasti u vodu. Mi smo dokazali suprotno upravo na VIII. Franjevačkom hodu Frame Bosne Srebrene. Stvarno. Vi ste mene oduševili, svatko ponaosob, a isto tako kao i zajednica. Kao što jučer rekoh:”…bratstvo mladih katolika koji potaknuti Duhom Svetim nastoje živjeti Evanđelje po primjeru svetog Franje.” I nijedna riječ manje. Svaka sveta misa, molitva, pjesma, igrica, prezentacija, ples, klanjanje, hodanje, smijeh, znoj, pauza, “uspori”, “deeesno”, “spoji” i mnogo drugih stvari je imalo svoju čar. I to onu istinsku franjevačku kojom je naš Asiški Siromaško oduševljavao i dao Asizu dušu. Upravo smo mi ove godine (kažu da slučajnosti ne postoje) bili pozvani dati dušu našoj Bosni. Hvala vam moji framaši, što ste bili spontani i jednostavni, ali i što smo dokazali da Frama u ovom teškom vremenu radi još bolje, jače i posebnije. Svaki projekt za mene ima svoju posebnost, ali u ovome sam pronašla sebe. A velik je to dar. Hvala našim dragim sestricama, koje su nas obogatile svojim prisustvom, bile neumorne za svaku našu ideju, a nadam se da smo i mi njih obogatile možda malo drukčijim, dječjim duhom. Hvala našoj Manjoj braći, koji su neumorno prihvaćali svaki teži posao, bili doista naši pastiri, a i oduševili nas i kao pravi radosni i ponizni franjevci. Nadam se da su shvatili da doista vrijedi uložiti svoje vrijeme i znanje u mlade. Kako je to lijepo rekao Yves Ivonides u Vječnom zaljubljeniku:”Veliki smo tek onda kad smo prava Mala braća.” Neka nas potakne Duh Sveti da uvijek kročimo pravim franjevačkim putem za Suncem. Vječno zahvalna, Ana”
Ostale fotografije s ovog Hoda možete pogledati ovdje.
