Propovijed kardinala Josipa Bozanića, zagrebačkog nadbiskupa, na misi za Domovinu u povodu oslobađajuće presude hrvatskim generalima – Zagreb, katedrala, 16. studenoga 2012. godine 

Uvod u misno slavlje:

Draga subraćo biskupi i svećenici; dragi redovnici i redovnice, poštovani
hrvatski branitelji, braćo i sestre u Kristu Gospodinu! Tijekom mjeseci i godina
koje su za nama, osobito tijekom jučerašnjega dana, u noći bdijenja i u jutru
iščekivanja, upućivali smo svoje molitve Bogu, otvarajući srce njegovoj volji i
moleći blizinu i snagu našim generalima. Naviknuti na razne udarce, pa i na one
koje duša teško podnosi, susreli smo dodir Božje prisutnosti te osjetili dar
koji pokreće srce i svaki osjećaj pretvara u radost i oblikuje u riječi: Bože,
hvala ti! To su bile prve riječi koje su mnogi ponavljali, koje su odjekivale u
domovima i dušama Hrvata. Jednako su to pokušale izraziti pjesničke riječi,
melodije i zvuk zvona, a ipak, samo molitva to može obuhvatiti. I dok smo jučer
sklapali ruke, palili svijeće, zajedno pjevali i molitvom povezali Hrvatsku,
tinjala je u nama nada. Zbog toga nam je srce puno što ovdje, u zajednici
vjernika, vidimo ostvarenu nadu zajedništva s našim generalima: gospodinom
Antom Gotovinom i gospodinom Mladenom Markačem! 

Draga braćo, dragi hrvatski
generali, dok ste kao zatočenici mislima navraćali u hrvatsku Domovinu,
vjerujem da ste se spomenuli i ove Stepinčeve katedrale. I sada ste tu. Neka je
blagoslovljen vaš povratak među nas!Braćo i sestre, kao što smo iskreno molili
da Bog čuje naše vapaje, istom snagom srca danas mu radosno zahvaljujemo.
Oraspoložimo se za slavlje Kristove žrtve, skrušimo se, ispitajmo svoju savjest
i s kajanjem za grijehe slavimo Gospodina.

Homilija – propovijed

Braćo i sestre!

Toliko
se puta u našemu životu čini da Bog ostaje nevidljiv; da su njegova očitovanja
i njegov glas ostali u dalekim prošlim vremenima. Ali, danas smo dionici
očitovanja njegove dobrote. Zato su večeras riječi proroka Izaije i naše riječi:
Slavit ću ljubav Gospodnju, slavna djela njegova, za veliku dobrotu što nam je
iskaza u svojoj samilosti, u obilju svoje ljubavi. Danas nam je pokazao da je
Spasitelj u svim našim tjeskobama. Osjećali smo tegobe, klonuća i nemir;
osjećali smo malodušnost i nevjericu zbog toga što je istina bila toliko
zanemarena, do mjere da budu žrtvovani nedužni. Večeras, dok se radujemo
slobodi naših generala, ne zaboravljamo događaje koji su vezani uz trnovit put
do hrvatske slobode i nezavisnosti, koja počiva na hrabrim ljudima, spremnima
na žrtvu za dobro bližnjih i svoje Domovine, uvijek poštujući i zauzimajući se
za prava drugih. Spominjemo se početaka, oduševljenja i spremnosti hrvatskih
ljudi da žive u slobodi poput drugih naroda. Večeras ne smijemo zaboraviti sve
žrtve koje su ugrađene u našu radost, prinoseći molitvu za pokoj preminulih,
među kojima na poseban način za prvoga hrvatskoga predsjednika, dr. Franju
Tuđmana.

Ova sveta misa obuhvaća sve nama znane i neznane, ali Bogu itekako
poznate ljude koji su dragovoljno bili spremni braniti Domovinu i izgrađivati
je u odgovornosti. Dragi generali, vi ste na tome putu postali simbolom
hrvatske pravedne borbe i zbog toga vam zahvaljujem. Hvala vam što ste svojim
držanjem, svojim trpljenjem prepoznali da se u zatočeništvu ne nalazite sami. S
vama je bila vaša Domovina, a mi, vjernici, nismo prestajali moliti za vas, a
kao Crkva, premda prozivani i pogrđivani, nastojali smo se zauzimati za istinu.
Hvala vam, jer ste mnogima postali primjerom zauzimanja i vrlina u koje se mogu
ugledati osobito mladi naraštaji. Zbog neodgovornih pristupa i postupanja,
hrvatska obrana slobode dovođena je u pitanje; povijest se pokušavala iskriviti
do razine poniženja, ali vaše svjedočanstvo i životna patnja govori više od
bilo kojega pokušaja zatiranja istine. Samo vi i Bog znate što vam je tijekom
proteklih godina bilo u srcu. Ali ste kao vjernici znali da je vaš put na tragu
onoga puta kojim prolazi pravednik, kojim je prošao Bog u svome Sinu Isusu. I
vi ste imali uzore i potporu u onim vjernicima koji su se pouzdavali u
Gospodina. Znam da vas je ta žrtva pročistila i unijela novo svjetlo u vaše
živote. Zato je znakovito da ste danas u ovoj prvostolnici u kojoj su zemni
ostatci nekih od najčasnijih Hrvata, među kojima na poseban način svijetli
blaženi Alojzije Stepinac.

Braćo i sestre, ovo je važan događaj koji kao
vjernici ne mjerimo političkim mjerilima. On je važan za naše hrvatsko društvo.
On je važan za svakoga tko je ljubitelj istine i želi nositi odgovornost za
Hrvatsku. Vidjeli smo što znači oglušiti se na osjećaj naroda, na sigurnost
koja postoji u našoj hrvatskoj duši. Ljudima koji su proživjeli rat i koji su
morali započinjati iznova; kojima su pogažena prava samo zato što su Hrvati i
katolici, bilo je jasno da nije istina ono što se nameće. Znali su da je istina
u onome što živi na dnu duše, pred čim je čovjek ponizan i zahvalan. Hrvatska
nije tražila tuđu nesreću; branila je svoje, oslobađala od nasilja. Udaljiti se
od naroda i njegova osjećaja rađa tragediju i malodušje.Bog govori nama danas;
govori s pomoću života ove dvojice naše braće. Čujemo li to dovoljno glasno?
Bog je poslao svoga Sina, da bismo imali puninu radosti u sebi. Ako čuvamo
pouzdanje u Gospodina, ne trebamo se čuditi što će se na nas dizati oni koji
mrze i nas i Boga, ali ne smijemo posustati, posumnjati i odbaciti Boga. Koliko
god smo kao vjernici u svijetu, mi nismo od svijeta. I kada želimo čuti istinu,
ne čujemo je ako slušamo samo sebe. Zbog toga nam je potrebna molitva,
zajedništvo Crkve i mjera ljubavi. Znati sebe, svoju malenost i svoju slabost,
prepoznati u Bogu, ali i svoju veličinu po dostojanstvu koje nam je Bog podario
– ta istina oslobađa!

Večeras zahvaljujemo Bogu i ponovno molimo za Domovinu.
Čuli smo Isusa koji moli nebeskoga Oca: “Posveti ih u istini”. Tom
istinom koju smo tražili i svjedočili, tom istinom i sada pristupamo ozbiljnim
pitanjima naše Domovine. I nije nam svejedno, jer osjećamo da se i dalje
pokušava graditi na nečemu što je daleko od osjećaja naroda. Osobito mislim na
pitanja o odgoju djece i mladih, o obrazovanju hrvatskih učenika i studenata.
Nije nam svejedno kada vidimo da netko želi odmaknuti roditelje od djece i od
odgovornosti za njihov odgoj, nametati propise i programe koji ne vode k dobru
hrvatske Domovine. Braćo i sestre, ovih dana nas povijest upozorava da se ne
odmičemo od životnoga izvora koji je u Bogu. Onda kada ljudski oslonci padaju,
znamo da ostaje sigurnost i uporište u Bogu koji nam ponovno vraća snagu. Dragi
generali, hvala vam za svjedočanstvo i žrtvu! Vi se vraćate svojoj Domovini.
Hrvatska vas i danas treba. Dobri Bože, hvala ti za očitovanje dobrote! Čuvaj
nas uvijek svojom zaštitom! Zagovor Presvete Bogorodice i blaženoga Alojzija
Stepinca neka vazda prati sav puk hrvatski. Amen!

IKA