Biti
svjedok znači dati svega sebe, živjeti poruku Evanđelje prije nego je drugima
priopćim, živjeti u osobnom susretu s Bogom koji je postao čovjek, s Gospodinom
umrlim i uskrslim.
Od 15. do 21. travnja 2016. u
našem samostanu sv. Josipa u Tučepima održane su duhovne vježbe za sestre naše
Provincije. Središnja tema duhovni vježbi je bila Milosrdni Otac (Lk
15,11-33), a voditelj je bio fra Ivica Vidak, OFM.
O slici Boga koju čovjek nosi
u sebi ovisi njegov život i odnos prema drugom čovjeku. Bez istinskog susreta s
Bogom nema istinskog susreta s drugima. Ove duhovne vježbe su bile poziv svakoj
od nas da pokušamo revidirati svoju sliku Boga kroz pitanja kakav je Bog u
kojeg čovjek vjeruje, komunicira i obraća mu se u svojim potrebama kroz
molitvu?
Fra Ivica je naglasio da smo skloni
Boga stavljati u osobne okvire ili u određene prostore, no Boga se ne može smjestiti ni u kakve okvire, vrijeme, niti svete
prostore. Bog nadilazi naše okvire, naše ograničenosti i prostore. Boga možemo
vezati jedino uz ljude, On je prisutan u čovjeku. Sve naše molitve i naša
vjera, svi naši poslovi moraju ići na mjesta gdje se Bog nalazi, među nama u svijetu
ljudi.
U komunikaciji drugima se
objavljujemo kroz riječ. Važne su riječi koje izgovaramo i govorimo drugima. Riječ
može čovjeka ozdraviti, ali i razboljeti. Pozvane smo svakodnevno iznova opredijeliti
se za komunikaciju koja liječi. Uzor takve komunikacije imamo u Isusu iz
Nazareta u kojem je Milosrđe Božje postalo vidljivo.
Isus je Boga ljudima ispripovijedao.
Bog čovjeka traži ide mu u susret i prašta mu. Bog prihvaća čovjeka bez ikakvih
uvjeta. On ne razmišlja u svijetu naših pravdi, njegovo je milosrđe bezuvjetno.
Staviti to Božje Milosrđe u srce i tako komunicirati s ljudima to je bio smisao
duhovni vježbi.
Najvažniji sadržaj naše vjere
i svih vjera jest molitva. Kroz svakodnevno slavljenje Euharistije, koja je vrhunac
svih naših molitava, zahvaljivale smo Bogu za sve što je učinio po svome Sinu Isusu
Kristu. Zahvaljivale smo Bogu za svoj život, koji je dar. Duhovne vježbe smo
završili Euharistijskim slavljem. No one s tim ne završavaju, one se nastavljaju
životnim svjedočenjem.
S. Ines Vujica
