U Tučepima, u našem samostanu sv. Franje, održana je duhovna obnova za odrasle kroz molitvu, post i šutnju,
od 12. do 14. veljače 2016. Tema je bila
Ne boj se, ja sam te otkupio.
Voditeljice s. Ines Vujica i s. Vlatka Dujmović prenijele su svoje iskustvo i
znanje na sudionice kojih je bilo iz Hrvatske i Bosne. Svakodnevno klanjanje,
otvorenost pred euharistijskim Isusom, šutnja, molitva Časoslova i post stvarali su ozračje unutarnje raspoloživosti i otvorenosti sudionica ovoga susreta.
Sestra
Vlatka je kroz molitvu i uvodna izlaganja vodila laganim koracima prisutne
prema spoznaji Isusove trajne prisutnosti u nama i po nama. Osluškivali smo i
prepoznavali Njegovu prisutnost u morskim valovima, tišini lurdskog svetišta u
Vepricu, jutarnjem pjevu ptica, izlasku i zalasku sunca te svakom trenutku koji
smo proživljavali u danu koji nam je darovan sa svih svojih dvadeset četiri sata. Već prvi trenutci
upoznavanja otkrili su razloge koji su sudionice nenametljivo poveli u osamu i
tišinu.
Pred
sobom smo imale misao vodilju Ne boj se,
ja sam te otkupio koja je povezivala sve aktivnosti susreta. Ova tema nas
je vodila u otkrivanje straha kao posljedice ranjivosti, maski, te krive slike
Boga. Sestra Ines je primjenom metoda i stečenog a stručnoga znanja iz realitetne terapije otvorila
nazočnima putove prema odgovoru na pitanja: Tko sam? Tko bih želio
biti? i Tko bih trebao biti? Pitanja svakodnevna, no vrlo površni odgovori često nas vode daleko od istine i iskrenoga otvorenoga pogleda u
svoju vlastitu stvarnost.
Osim
predavanja i izmjene životnih iskustava, sudinice su imale vrijeme i za osobne
razgovore sa s. Ines. Na ovome susretu
otvorili smo riznice svoje nutrine i pogledali unutra. Kako je s. Ines
istaknula, teško nam je pronaći dobro u sebi, a
ima ga. To se vidjelo u ovome susretu koji je uistinu odisao jednom ljepotom
zajedništva svih iako vrlo različitih. Sakramenat
pomirenja u godini milosrđa pripremio nas je
za iskreniji susret u Euharistijiskim slavljima koje smo slavilie zajedno s
vjernicima u Vepricu, župnoj crkvi u Tučepima i u našoj samostanskoj kapelici.
Ovaj
susret bio je naizgled jedan od mnogih do sada održanih, no poseban je po
otvorenosti i jednostavnosti koju smo prenosili jedni na druge.
S.
Vlatka Dujmović
