Kao i prethodne dvije nedjelje bogoslužje pete
korizmene nedjelje oslikava neiscrpno Božje milosrđe. Perikopa o ženi
preljubnici ukazuje na dobro poznati Isusov stav prema ljudima koji posrću i
padaju pod bremenom Zakona.
Poruka evanđelja ove nedjelje najljepše je izražena
u prvom čitanju iz knjige proroka Izaije: Ne
spominjite se onog što se zbilo, nit’ mislite na ono što je prošlo. Evo, činim
nešto novo; već nastaje. Zar ne opažate? Da, put ću napraviti u pustinji, a
staze u pustoši.
Neočekivano i iznenada novi put u život otvorio se
pred ženom preljubnicom koja je prema Mojsijevu zakonu trebala biti kamenovana.
U knjizi Ponovljenog Zakona propisano je da
muškarac i žena koji su počinili preljub budu oboje smaknuti. Učitelju! Što
ti na to kažeš? Pismoznancima i farizejima koji su doveli Isusu ženu
da on izreče sud o njoj ovo je poznato.
Neka žena, bez imena i obrane, u rukama farizeja i
pismoznanaca postaje samo sredstvo i zamka. Ni ona ni njezin grijeh nisu toliko
važni. Tekst sasvim jasno izriče namjere “pravovjernih”. To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Suđenje ženi bio je povod za suđenje
Isusu.
Isus je mogao izaći iz ove klopke na vrlo
jednostavan način: upututi tužitelje na legitimne sudce – Veliko vijeće. No, to
bi za ženu bilo izručenje u ruke tužitelja i na kraju smrt.
A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: “Tko je od vas bez
grijeha, neka prvi na nju baci kamen.“ Ove Isusove riječi su
oslobađajuće jer tužitelji su pozvani suditi sami sebe. Svjesni svoje
nepravednosti napustili su Hram. Prvo odlaze stariji jer prema židovskom zakonu
u slučaju krivog svjedočanstva ili neispravnog postupka svjedoka odgovornost (u
ovom slučaju za kamenovanje) na sebe mora preuzeti najstariji od prisutnih.
“Ženo, gdje su? Nitko te ne
osudi?” “Nitko, Gospodine”, odgovara žena. To su jedine
njezine riječi. “Ni ja te ne
osuđujem; idi i od sada ne griješi više.” “Idi” – praštanje
i sloboda – izvode ženu na novi put koji nadilazi sve zidove i zamke osude
i smrti.
Zagledajmo se u ovaj tekst kao u
zrcalo, otkrijmo i ono neizrečeno. Prepoznat ćemo vlastitu krhkost i
licemjerje. Osluhnimo zov čežnje za Božjim milosrđem i praštanjem.
Korizma je vrijeme da priznamo
grijehe i spustimo kamenje upereno protiv onih koji se sagibaju pod teretom
vlastitih pogrešaka. Ostavimo prošlost. Otvorimo se novosti života na koju nas
poziva Evanđelje. Učinimo nešto novo!
s. Lidija Jurišić
