Redovna sinoda o obitelji je započela.
Ali val kritika 
radnog dokumenta sinode (takozvaniInstrumentum laboris[1]) ne
pokazuje znakove slabljenja. “Teško defektan dokument” koji “proturječi
crkvenom nauku”, sadrži “skliske” i “izdajničke izraze”; tekst koji je
“neprihvatljiv” i “kompromitira istinu”, te ga more “ozbiljne slabosti po
pitanju sakramenata i moralnosti”, “ugrožava čitavu zgradu katoličkog nauka o
braku, obitelji i ljudskoj spolnosti” te pokušava “uskladiti katolički nauk” s
“dominantnim ideološkim stavovima sekularnoga svijeta” – samo su neki od izraza
kojima su ga u zadnjim danima opisali ne samo istaknuti teolozi i mislioci sa
sveučilištâ iz čitavoga svijeta, već i biskupi i kardinali iz Rimske kurije.

David Crawford i Stephan Kampowski –
profesori na Papinskom institutu Ivan Pavao II. u Washingtonu i Rimu – objavili
su apel sinodskim ocima da odbace 137. paragraf spomenutog dokumenta, zato što
proturječi crkvenom nauku o moralnim normama, savjesti i prosudbi. Njihov apel
podržalo je 60 uglednih filozofa i teologa, među kojima su dva biskupa (Peter
Elliot i Andreas Laun) te mislioci poput Roberta Spaemanna, Johna Finnisa i
drugih. O tome možete pročitati više
ovdje, a cjeloviti
tekst na engleskom naći 
ovdje.

Instrumentum laboris u spornom
dijelu – kako su napisali Crawford i Kampowski – iskrivljuje katolički nauk
sadržan u enciklikama Veritatis splendor i Humanae
vitae
. Stoga je teško defektan dokument koji ugrožava ne samo nauk
o grješnosti kontracepcije, nego – dosljedno primijenjen – ugrožava mnoge druge
članke crkvenog nauka – o pobačaju, eutanaziji, umjetnoj oplodnji, istospolnim
unijama i druge. Sinodski oci zato trebaju taj paragraf odbaciti i zamijeniti
ga snažnom podrškom katoličkog nauka. Istaknuta teologinja Janeth Smith
ponudila je svoje 
dobrohotno tumačenje tog – prema
njezinim riječima – “nesretno sročenog” teksta. No, kako su 
odgovoriliCrawford
i Kampowski, njihovo je čitanje prirodnije plauzibilnije od drugih, koja se
moraju “s teškoćom izvlačiti” iz teksta.

Kardinal Robert Sarah, pročelnik Zbora
za bogoštovlje i sakramentalnu stegu, i biskup Berthélemy Adoukonou, tajnik
Papinskog vijeća za kulturu, podvrgnuli su Instrumentum laboris oštroj kritici u novoj knjizi eseja 10
afričkih prelata, “
Kristova nova domovina – Afrika“. U
radnom dokumentu pronalaze “skliske” i “izdajničke izraze” te ističu neke od
njegovih “zbunjujućih” dijelova – kao što je prijedlog da bi civilni brak mogao
biti priprema za sakramentalni brak. Prema kardinalu Sarahu, nejasnoća i
smutnja u dokumentu znakovi su ne samo krize vjere, već i jednako duboke krize
pastoralne prakse – jer pastiri oklijevaju oko jasnog usmjerenja.

Kardinal Sarah ističe kako na sinodi
ne postoji “doktrinarna stranka” koja se suprotstavlja “pastoralnoj stranci”.
Obje strane tvrde da su u skladu sa stalnim naukom Crkve i žele da pastoralna
praksa izražava Božje milosrđe prema svima. No jedna strana tvrdi da bi
promjena nekih praksi (primjerice, pričest za rastavljene i civilno ponovno
vjenčane koji žive more uxorio) bila ispo
facto
promjena (ili odbacivanje) doktrine. Instrumentum
laboris
 odražava
slabosti Crkve na Zapadu – napominje kardinal Sarah. Ako bismo pripustili rastavljene
i civilno ponovno vjenčane na pričest, onda ne bi bilo nikakvog razloga da se
isključi vjernike koji su sklopili poligamne brakove. Morali bismo ukloniti
‘preljub’ s popisa grijeha.

Biskup Adoukonou naglašava kako je
“neprihvatljiva” ideja radnog dokumenta Sinode da je evanđelje “teret” ili
“neostvarivi ideal” kojeg Crkva, iz milosrđa, treba naše jadne suvremenike
poštedjeti. Osim toga, Instrumentu laboris sadrži ne samo “vrlo upitne elemente”,
već je i u “proturječju s katoličkim naukom”.

Čak i na mjestima gdje se čini da je Instrumentum
laboris
 u skladu s
otkrivenjem i crkvenom predajom, konačni je rezultat kompromitiranje istine,
tako da je dokument u cijelosti neprihvatljiv – tako sude Antonio Livi, Alfredo
Morselli i Claude Barthe, trojica teologa čija je 
kritika rezultat
cjelogodišnjeg rada i doprinosa mnoštva katolika – kako svećenika tako i laika
– i to uz podršku više kardinala i biskupa, od kojih su neki sudionici na aktualnoj
Sinodi.

Spomenuti teolozi tvrde kako je 122.
paragraf radnog dokumenta – u kojem se predlaže mogućnost “pokorničkog puta” za
rastavljene i civilno ponovno vjenčane osobe koji žele pristupiti ispovijedi i
pričesti, ne živeći pritom u uzdrživosti – nespojiv s dogmom i da zlorabi
Katekizam Katoličke Crkve kako bi opravdao “situacijsku etiku”.

S obzirom na prvu optužbu, pišu da
122. paragraf radnog dokumenta “dopušta mogućnost onoga što je za katolika u
potpunosti nemoguće. Pristup sakramentalnoj pričesti za rastavljene i ponovno
vjenčane predstavlja se kao legitimna mogućnost, dok je tu mogućnost prethodno
učiteljstvo definiralo nelegitimnom; (…) jedina stvarna mogućnost za katolika
dosljednog s objavljenom istinom jest da potvrdi kako je nemoguće da rastavljeni
i ponovno vjenčani legitimno prime sakramentalnu pričest. Pitanje se
predstavlja kao da je teološki otvoreno, kad je u doktrinarnim i pastoralnim
terminima zatvoreno…; predstavlja se kao da polazi od vakuuma prethodnih
učiteljstava, dok su prethodna učiteljstva o tome progovorila s takvim
autoritetom da o tome ne pripuštaju više rasprave”.

S obzirom na drugu optužbu, da Instrumentum
laborsi
 koristi
Katekizam kako bi podržao “situacijsku etiku” prema kojoj ili nema po sebi zlih
čina ili ih je nekad dopušteno činiti, trojica teologa pišu: “Riječi sv. Ivana
Pavla II. su jasne: s autoritetom Petrova nasljednika, potvrđuje univerzalnost
i nepromjenjivost moralnih zapovijedi, osobito onih koje uvijek i bez iznimke
zabranjuju po sebi zle čine. Osim toga, opovrgao je umjetnu i lažnu podjelu
onih koji se prave da nauk ostavljaju nepromijenjen, ali poslije pomiruju ono
što je nepomirivo, naime u pastoralu postupaju na način koji nije u skladu s
tim istim naukom.”

Livi, Morselli i Barthe nadalje
kritiziraju “ozbiljan propust” na temu pastoralne skrbi za osobe s
homoseksualnim sklonostima – naime propust istaknuti da su, kako stoji u
Katekizmu Katoličke Crkve, “homoseksualni čini u sebi neuredni” i da se
“protive naravnome zakonu”. Stoga “ni u kojem slučaju ne mogu biti odobreni”. Instrumentum
laboris
 također
propušta reći kako pastoralna skrb za osobe sa sklonostima prema istome spolu
znači pojasniti da su “pozvane na čistoću” te da se krepostima ovladavanja
sobom, molitvom i sakramentalnom milošću “mogu i moraju, postupno i odlučno,
približiti kršćanskom savršenstvu”.

Ugledni crkveni povjesničar Roberto de
Mattei u svojoj 
kritici kaže kako
Instrumentum laboris predlaže da izvanbračna kohabitacija nije moralno
neispravna po sebi, već je takva samo “djelomično”. Povjesničar napominje da
dokument “brka ontološku i moralnu razinu” – jer ontološki je dobro uvijek
apsolutno, dok je zlo lišenost dobra. Na moralnoj pak razini i dobro i zlo
imaju dimenziju apsolutnosti koja se ne može zanemariti. Dokument nadalje
implicira moralne teorije koje enciklika Veritatis splendor izravno osuđuje, a bračnu
nerazrješivost predstavlja kao ideal koji je “nesavršeno prisutan” u različitim
životnim zajednicama.

Tu zadnju ideju – da je brak “ideal”
koji može imati “nesavršene izraze” u raznim obiteljskim modelima – obuhvatnoj
je kritici podvrgnuo Stephan Kampowski u nizu od pet eseja.
[2] Kardinal Christoph Schönborn nedavno je pak predložio ideju da spram neregularnih unijama
trebamo imati stav “životnog ekumenizma” – pronalaženja onoga što je u tim
vezama dobro, ne sudeći ih, već radije birajući dijalog i građenje mostova. O “Ludosti životnog ekumenizma” odgovorio je
profesor Michael Pakaluk, ističući kako se radi o krivome predstavljanju nauka
II. Vatikanskog sabora, kategorijskoj pogrešci te da takav pristup nikada ne bismo
usvojili kad je riječ o bilo kojem drugom moralnom pitanju. Kako Kampowski živo
ilustrira:

“Zamislite da se moramo suočiti s nekim tko je spreman
skočiti u prazan bazen s visine od 10 metara. On inzistira da u bazenu ima vode.
Međutim, svi empirijski dokazi govore suprotno: nikakva se voda ne može
vidjeti, čuti, opipati, okusiti ili omirisati.
No on je i
dalje uvjeren; vjerujući da postoji nevidljiva voda. U našem pokušaju da
spriječimo njegov skok, nećemo razmotriti koliko mu njegovih apsurdnih uvjerenja
možemo priznati, ne bi li se osjetio shvaćenim i konačno nas poslušao. Dok
budemo izražavali svoju bezuvjetnu ljubav prema njemu, učinit ćemo sve što
možemo kako nas ne bi slučajno krivo shvatio kao da ga potičemo da skoči.
Nadalje, definitivno nećemo razmišljati je li skakanje u prazan bazen na mnoge
načine slično skakanju u bazen ispunjen vodom, i sadrži li možda konstruktivne
elemente potonjeg ili da ljude na potonje priprema. Radije ćemo zauzeti
proročki stav. Povikat ćemo: Nemoj skoči! Nema vode u bazenu! Ako skočiš,
umrijet ćeš! To je ono najmanje što ljubav i milosrđe od nas traže u toj
situaciji”.

Vincent Twomey, jedan od
najistaknutijih članova Ratzingerova Schülerkreis i teolog blizak Papi emeritusu 
nazvao je Instrumentum
laboris
 “užasnim”,
“zamorno moralističkim” i – najznačajnije – u njemu pronalazi dva velika
nedostatka: nejasna ili neispravna teologija sakramenata te “kazuističko” i
“legalističko” shvaćanje moralnosti. Profesor Douglas Farrow navodi pak “
dvanaest kobnih mana” tog
dokumenta, među kojima je da propušta objasniti ključne termine, poput
“Evanđelje obitelji”, ne navodi uzroke sadašnje krize te “kompromitira
evanđelje Isusa Krista” i “iskrivljuje Pisma i predaju”. Dodajmo k tome 
opsežnu analizu koju je
objavio Voice of the Family te 
kritikukardinala
Raymonda Burkea, koje nemaju nimalo blaže zaključke od već navedenih reakcija.

Vatikanist Edward Pentin izvijestio je
da je Papa u miru, Benedikt XVI., sinodskim ocima nakon prošlogodišnjeg
izvanrednog skupa privatno rekao: “Halten Sie sich unbedingt an die Lehre!”
(“Strogo se držite nauka!”). Čini se da će, ako žele poslušati njegov savjet,
morati uvelike izmijeniti ili jednostavno odbaciti značajne dijelove radnoga
dokumenta ovogodišnjeg redovnog skupa.

Hrvoje Juko SJ | Bitno.net

————————–

[1] Važna
napomena: Instrumentum laboris nije usvojeni ili službeni dokument
crkve. Nema nikakvu učiteljsku ulogu ili težinu te služi samo kao vodič za
rasprave na Redovnoj sinodi. Ni konačni izvještaj Sinode – tzv. Relatio
finalis
 – nema
nikakvu učiteljsku ili legislativnu ulogu, zato što sama
Sinoda
nema takvu ulogu. Bilo kakva upravna, zakonodavna ili
učiteljska težina jedino je na Papi koji može, ali ne mora uzeti u obzir
savjete sinodskih otaca. Za više informacija o naravi Sinode, vidite članak na
našoj stranici 
ovdje ili detaljnije
na engleskom 
ovdje.

[2] Njegovi su
eseji obvezna materija za svakog tko želi biti informiran o teološkim
problemima koji su u pozadini radnog dokumenta Sinode i prijedloga nekih
njemačkih (i drugih) biskupa. Dostupni su na engleskom jeziku: 1. 
Pluranost obiteljskih modela:
nesavršeni izražaj istog ideala?
 2.Zašto su njemački biskupi u krivu o
uzdržljivosti za “ponovno oženjene” katolike
 3. Traženje dobra u neženidbenim
unijama?
 4. “Put” prema sakramentalnom braku za
one u neženidbenim unijama?
 5. Crkva mora biti proročka u svojem
naučavanju o braku
.

 

Kontakt / Karta

Kontakt informacije

tel.: +387 33 208 980;
tel./fax: +387 33 208-629
Bjelave 85 71000 Sarajevo, BiH
franjevke.bh@gmail.com

Naša lokacija

Najave / Kalendar

Kalendar objava

listopad 2019
P U S Č P S N
« ruj.    
 123456
78910111213
14151617181920
21222324252627
28293031  
WordPress Video Lightbox