Za nama je susret mladih u Sisku. Prepričavaju se doživljaji, pregledavaju fotografije, uspostavljaju internetske veze s novim poznanicima, čitaju se novinarski osvrti,… Želim i ja nešto reći o ovom susretu. Pisala sam već osvrte na brojna putovanja, hodočašća, susrete, … I uvijek bih pisala o onome što su drugi činili, pričali, naglašavali. Međutim, odlučih o ovom susretu mladih u Sisku pisati na posve drukčiji način. Stoga neću spominjati koliko je bilo mladih i odakle su sve došli, tko ih je, gdje i kako primio,… Neću se osvrnuti ni na pretprogram u kojem sam i sama nastupala. Neću prepričavati ni pozdrav biskupa Košića ni kardinala Bozanića niti propovijed biskupa Gorskog. Ukratko, neću pričati o onome što su drugi rekli, nego o tome što je meni sve na ovom susretu progovorila moja duša.
Iako se možda od pradavnih vremena i turskih ratnih opsada ne okupi toliko mnoštvo u Sisku ipak ovo nije bio samo susret brojne katoličke mladeži koja se skupi u hrvatskom gradu pobjede samo da bi njime jednom prošla u dugoj raspjevanoj procesiji za križem. Nije to bio ni susret poput naših svakodnevnih susreta koji se događaju u strci i buci sve ubrzanijeg nam tempa života. Bio je to susret mladosti, zanosa i ponosa, susret jednih s drugima te susret s Isusom. Neću se zanositi da je to bio savršeni skup savršenih mladih katolika koji svoju vjeru uvijek žive dostojno kršćanskog poziva koji im je upravljen. Svjesna sam da je to mladost koju često karakterizira krhkost i slabost, povodljivost i zaluđenost svjetskim blještavilom. Ali, to je i mladost koja je odlučila ove dane hoditi u svjetlosti Kristovoj koja je jedina kadra rasvijetliti tmine naših srca i našeg vremena.
Bio je ovo susret različitosti, ali i susret jedinstva. I baš zato me ispunio osjećaj zanosa i ponosa zbog pripadnosti našoj katoličkoj Crkvi koja nam nudi nepresušni izvor svjetla na kojem se možemo svakog dana napajati kako bi i sami postali zrake tog istog svjetla i Božje milosti koja se izlijeva po nama prilikom svakog okupljanja u njegovo ime.
Bio je ovo susret ugodnog zajedništva o kojemu naši mediji koji inače uvijek prvi i rado donose ”istinu” o crkvenim krugovima i nisu baš puno pisali. A i bolje da je tako jer se ovakav susret hrvatske katoličke mladeži koja se ne stidi svojih kršćanskih korijena i uvjerenja ne uklapa baš najbolje u isprazne članke i priloge naših ”važnijih” internetskih portala i televizijskih kuća. A i sam je Isus upozorio svoje učenike da ne bacaju biserje gdje im nije mjesto. Stoga, umjesto televizijskih, neka naša srca budu odašiljači radosti koju doživjesmo na ovom susretu. Ako se u našem življenju bude pokazivao odsjaj Svjetla oko kojeg se okupismo u Sisku, onda nam nikakvi mediji nisu ni potrebni u prenošenju Radosne vijesti našom zemljom i svijetom.
Bio je ovo za mene istinski susret s Isusom i ljudima nakon kojeg se s one poljane ispred crkve sv. Kvirina zaputih radosna u svijet u kojem trebam i moram, ali i želim biti svjetlo na kojem će i drugi moći zapaliti plamen svoje vjere. Takvo oduševljenje Kristom – Svjetlom koje svojom dobrotom obasjava sve ljude – želim svakom mladiću i djevojci da bi mogli u svjetlosti hoditi do sljedećeg susreta mladih, ali i kroz cijeli svoj životni hod, sve do onog konačnog susreta sa Svjetlom u vječnosti.
S. Maja Ivković
P.S. Fotografije sa Susreta hrvatske katoličke mladeži možete pogledati ovdje.
Nastup redovnica u pretprogramu susreta možete pogledati ovdje.
