Mislim da nitko od nas neće zaboraviti sedmu vazmenu
nedjelju 2011. godine jer smo ju na poseban način proslavili, sa Svetim Ocem.
Naime, u nedjelju 5. lipnja na zagrebačkom hipodromu okupilo se oko 400 000
vjernika, ne samo iz Hrvatske, nego i Bosne i Hercegovine, Slovenije, Srbije,
Makedonije, Mađarske, Albanije, Njemačke…
Puno obitelji, mladih, svećenika, redovnika i redovnica
nije mislilo ni na visoku temperaturu kojom nas je Bog blagoslivljao ni na
vrijeme koje je brzo prolazilo, svima je bilo važno samo biti zajedno u Kristu sada i ovdje. S nama su
duhom bili i oni koji su bili spriječeni doći, jedni druge smo pratili
molitvama. Zadivljujuće je bilo promatrati kako se na licima okupljenih, a
posebno ovdje želim istaknuti volontere i ostale koji su sudjelovali u
organizaciji papinog dolaska u našu zemlju, nije vidio umor ili kakvo
nezadovoljstvo. Mnogo medicinskog osoblja među kojima su bile i naše sestre,
kao i sestre drugih redovničkih zajednica, mnogo mladih, među njima i naše
sestre juniorke, mnogi glezbenici i drugi iz svijeta kulture, na taj način
prinijeli su svoje darove ne samo Bogu, ne samo sv. Ocu, nego i svima nama
okupljenima. Sve što se radilo bilo je iz ljubavi jednih za druge, u nastojanju
da svi što bolje osjete pristutnost Duha. To je primjetio i sam sv. Otac: „Želim
izraziti koliko visoko cijenim tu osjetljivost i zauzetost za obitelj, ne samo
zbog toga što se ta temeljna ljudska stvarnost danas, u vašoj zemlji kao i
drugdje, mora suočiti s teškoćama i prijetnjama, pa stoga ima i posebnu potrebu
da se evangelizira i podrži, nego i stoga što su kršćanske obitelji temelj za
odgoj u vjeri, za izgradnju Crkve kao zajedništva i za njezinu misionarsku
nazočnost u najrazličitijim životnim situacijama. Znam za velikodušnost i
predanje s kojima vi, dragi Pastiri, služite Gospodinu i Crkvi. Vaš svakodnevni
rad odgajanja u vjeri novih naraštaja, kao i priprave na brak i praćenje
obitelji, glavni je put obnove Crkve, kojim se također oživljava društveno
tkivo zemlje. Nastavite s tom raspoloživošću ovu vašu dragocjenu pastirsku
zauzetost!“
O toj zauzetosti je svjedočio i prigodni predprogram
koji je počeo već u tri sata poslije ponoći i trajao sve do početka mise. U tom
programu je aktivno sudjelovao i dječji zbor župe sv. Obitelji, pod vodstvom s.
Lucijane Bobaš. Molitve i meditacije o stvaranju svijeta kroz sedam dana, te
razne pjesme, sve je bilo poput hoda po stepenicama prema vrhuncu slavlja
euharistije. Papa nas je podsjetio, usudila bih se reći i obvezao, da nikad ne
zaboravimo na njenu vrijednost. Pozivajući sve prisutne, a na poseban način
obitelji, istaknuo je: „Dragi roditelji, trajno se obvežite učiti
svoju djecu moliti, i molite s njima; približite ih Sakramentima, osobito
Euharistiji jer ove godine slavite 600 godina „ludbreškog euharistijskog čuda“;
uvedite ih u život Crkve; u intimi doma nemojte se bojati čitati Sveto pismo,
obasjavajući tako obiteljski život svjetlom vjere i hvaleći Boga kao Oca.
Budite poput male Dvorane posljednje večere, poput one Marijine i učenika, u
kojoj se živi jedinstvo, zajedništvo, molitva!“
U nedjelju navečer organizirana je večernja molitva za Bogu
posvećene osobe s papom u zagrebačkoj katedrali. I tada smo mogli čuti
poticajne riječi: „Neka Bog bude uvijek
vaše bogatstvo: dopustite mu da vas oblikuje kako bi današnjem čovjeku pokazao
jasnim pristajanje uz prave vrijednosti svetosti, istine, ljubavi Oca
nebeskoga. Potpomognuti milošću Duha, govorite ljudima jezikom života koji je
preobražen uskrsnom novošću. Sav vaš život postat će tako znak i služenje
posvećenju koje je svaki kršćanin primio kad je pritjelovljen Kristu.“
Na nama je zato na kraju ostalo samo krenuti obogaćeni još jednim iskustvom brda Tabora u
svakodnevicu potičući sve na mir i dobro!
s. Andrijana D.
