Dana 15. svibnja o.g. zajednicu sestara u provincijalnoj kući u Sarajevu, Bjelave 85, posjetili su umirovljeni svećenici koji borave u Svećeničkom domu Vrhbosanske nadbiskupije u Sarajevu: mons. Mato Zovkić, vlč. Marko Perić, vlč. Miroslav Agostini, vlč. Vinko Radić i vlč. Luka Brković. Oni su kroz svoje svećeničko djelovanje i služenje na različite načine bili povezani s mnogim našim sestrama u Provinciji. Stoga su izrazili želju posjetiti našu zajednicu u provincijskom sjedištu. Zajednica sestara rado je odgovorila njihovoj želji te ih pozvala da budu dragi gosti u našoj kući.
Po dolasku i dočeku svećenika, uputili smo se svi u kapelu gdje smo pozdravili Blaženu Djevicu Mariju uskrsnom pjesmom „Kraljice neba“. Potom je s. Kata Karadža, provincijska predstojnica, uime zajednice i osobno pozdravila goste, izrazila dobrodošlicu te u kratkim crtama predstavila umjetničko oblikovanje i uređenje kapele „Prečistog Srca Marijina“.
Bratsko-sestrinsko druženje nastavili smo uz zdravicu i ručak. U razgovoru svećenici su se zanimali za apostolat koji sestre vrše u Provinciji, na poseban način sestre koje djeluju u Sarajevu, za život sestara u novoosnovanoj zajednici u misijama u Africi, u Ugandi, a sestre su se zanimale za život svećenika u Svećeničkom domu i njihovim zanimacijama u tzv. trećoj životnoj dobi. Također prisjećali su se susreta sa sestrama koje su živijele i radile u Sarajevu od samih početaka do danas. Iako su se mnoge od njih preselile u vječnost, svećenici još uvijek gaje blage uspomene na njih i na dobrotu koju su sijale prolazeći ovom zemljom.
Nakon ručka i ugodnih razgovora, u pratnji s. Lidije Jurišić, zamjenice provincijske predstojnice, obišli su prostorije provincijskog sjedišta kao i prostorije „Kuće milosrđa“ koja se također nalazi u sklopu sjedišta.
„Gostopromstvo je drevna vrjednota koja od pamtivijeka resi ljude otvorene kulturi blizine. Gostoprimstvo je slavlje blizine gdje se zaboravlja vrijeme, a nastupa čisto prijateljstvo, čežnja da se bude zajedno, da se i drugi, onaj koji dolazi može osjetiti kod kuće. Ljepota gostoprimstva odijeva se malim i velikim gestama koje stvaraju istinske prostore življenja.“ (don Ivica Žižić).
Susret je trajanje, od susreta se živi, od nekih čak cijeli život. Od susreta se postaje sretan! Za sreću je potreban susret! Posjet svećenika i naše gostoprimstvo vjerujemo da je bilo u duhu ovih riječi, a u želji da sve nas Bog učini velikodušnim domaćinima Njegove prisutnosti u životu svakog čovjeka u bilo kojem vremenu i u bilo kojem mjestu – u susretu čovjeka s čovjekom.
S. Ljubica Stjepanović
