Petnaesti susret biskupa Biskupske konferencije BiH s članovima Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH održan je 6. studenog 2020. u prostorijama Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog u Sarajevu. Predsjedao je kardinal Vinko Puljić, a sudjelovali su i svi članovi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine: nadbiskup koadjutor vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić, biskup banjolučki mons. Franjo Komarica, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić te pomoćni biskup banjolučki mons. Marko Semren.
Na zasjedanju također su sudjelovale: s. M. Ana Marija Kesten, provincijska glavarica Sarajevske provincije Bezgrješnog začeća BDM sestara Služavki Maloga Isusa, s. M. Kata Karadža, provincijska predstojnica Školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina, s. M. Julijana Djaković, provincijalna poglavarica sestara Milosrdnica sv. Vinka Paulskog Provincije Majke Divne, fra Iko Skoko, delegat provincijala Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenka Šteke, s. Davorka Šarić, predstavnica sestara Kćeri Božje ljubavi u BiH Provincije Božje providnosti (Zagreb), s. Klara Puljić, predstavnica sestara Klanjateljica Krvi Kristove u BiH Regije Zagreb, s. Elvira Krišto, predstavnica zajednice u Zenici sestara Uršulinki Hrvatske provincije (Zagreb) i p. Mato Anić, predstavnik zajednice u Sarajevu Hrvatske pokrajine Družbe Isusove (Zagreb).
Pozdravljajući sve nazočne, kardinal Puljić zahvalio je svima koji su i u ovom „vremenu zaraze“ došli na susret svjesni da su u svakom vremenu pozvani ostvarivati svoje poslanje. Izrazio je žaljenje zbog izostanka većeg broja članova redovničke Konferencije zbog ograničenja u vrijeme pandemije ili drugih razloga. Istaknuo je da je svaka crkvena, a posebno redovnička zajednica pozvana biti oaza molitve te škola kreposti i života s drugima posebno u ovom vremenu sve veće izolacije od svijeta i upućenosti jednih na druge unutar obiteljske, župne, redovničke i drugih zajednica. Potaknuo je sve, a posebno Bogu posvećene osobe da čitaju i razmatraju posebno novozavjetne biblijske tekstove kako bi evanđeoski sadržaj bio prepoznatljiv po njihovu življenju i ostvarenju vlastite karizme.
Nakon što su se osvrnuli na svoj prošlogodišnji susret na temu posvećenu misijama, misionarima i misijskom djelovanju u duhu Misijske godine za krajevnu Crkvu u BiH koja je završila Izvanrednim misijskim mjesecom listopadom 2019. godine, sudionici su se složili da treba nastaviti zauzimati se trajno za misije i misionare i biti im trajna potpora te poticati misijska zvanja unutar biskupijskih i redovničkih zajednica.
Biskupi, redovnici i redovnice saslušali su izlaganje pomoćnog biskupa banjolučkog mons. Marka Semrena o apostolskom pismu u obliku motu proprija pape Franje od 19. ožujka 2019. pod naslovom Communis vita (Zajednički život). Napominjući da je život u zajednici temeljni element redovničkog života, kazao je da ovaj dokument štiti redovničku zajednicu i poziva na osobnu odgovornost redovnike i redovnice kao i poglavare. Progovorio je o vrijednosti i značenju zajedničkog života te podsjetio na opis kršćanske zajednice, kako ju opisuju Djela apostolska, čiji su „članovi su bili postojani u učenju apostola, u lomljenju kruha, u molitvi, u zajedništvu braće“ (Dj 2,42-47). Istaknuo je da je redovničkoj zajednici zajedničko pristajanje uz Isusa Krista koje neprestano vodi prema dubinskom unutarnjem zajedništvu te da članove redovničke zajednice zbližava njihov poziv na izgradnju istog evanđeoskog ideala. Spomenuo je i da je papa Franjo ovim pismom učinio nekoliko promjena u kanonima Zakonika kanonskog prava koji se tiču otpuštanja Bogu posvećenih osoba iz redovničke zajednice kojoj pripadaju. Na kraju je rekao da je papa Franjo, vođen željom da zaštiti redovničku zajednicu, donio ovim motu proprijem zaštitne mjere koje treba umetnuti u postojeće važeće dokumente za svaku zajednicu.
Tijekom plodne diskusije biskupi, redovnici i redovnice izmijenili su razmišljanja o stanju u redovničkim zajednicama u krajevnoj Crkvi u Bosni i Hercegovini u duhu spomenutog apostolskog pisma iznoseći i pojedine nedoumice u konkretnim situacijama. Bilo je riječi i o potrebi ljudske, emotivne i duhovne formacije osoba koje žele stupiti u pojedinu redovničku zajednicu, ali i kasnijem trajnom rastu koji uključuje sazrijevanje u vjeri i trajnu spremnost da se osoba, odričući se sebe, ugrađuje u zajednicu u duhu Kristova evanđelja. Spomenute su i dobri primjeri i inicijative kojima se redovnicima i redovnicama omogućuju duhovne obnove, zajednički susreti i duhovno vodstvo te razmišljano o novim sličnim inicijativama.
Tajništvo BK BiH/ssf
