U organizaciji Hrvatske redovničke konferencije, a u sklopu novicijatske škole, održan je na blagdan sv. Leopolda Bogdana Mandića 12. svibnja 2022., izlet za novakinje, postulantice, kandidatice i njihove odgojiteljice iz ženskih redovničkih zajednica koje imaju odgojne kuće na području Hrvatske. Pridružile smo im se i mi iz Kloštra Ivanića: postulantica Mateja, kandidatice Lucija i Ivana te odgojiteljica s. Ana Antolović.
Naše prvo odredište bilo je svetište Božjeg milosrđa u Ovčari kod Đakova gdje nas je dočekao vlč. Miro Tomas, upravitelj svetišta. Uputio nam je riječi dobrodošlice i predstavio svetište, ujedno prvo Božjeg milosrđa u Hrvatskoj u kojem svakodnevno ljudi primaju snagu i milosrđe za svoje potrebe. Pobožnost Božjem milosrđu započeta je na temelju Isusove izričite želje upućene sv. Faustini da svaka duša jača svoje pouzdanje u Njega i Njegovo milosrđe. Sveta Faustina bila je jednostavna i ponizna osoba koja, prema riječima jedne njene sestre, nije puno obećavala, ali se u potpunosti predala Bogu i pouzdavala u Njegovo milosrđe.
Nakon uvodnih riječi izmolile smo krunicu i zazive Božjem milosrđu, a zatim je uslijedila sv. misa na otvorenom koju je predvodio vlč. Miro. U prigodnoj homiliji govorio je o tri načela koja trebamo slijediti kako bismo zadobile Božje milosrđe. Prvo je pouzdanje u Boga koji nas neizmjerno ljubi. Drugo je oprostiti drugima jer opraštajući drugima činimo dobro sebi i oslobađamo se tereta koji nas pritišće. Treće je oprostiti sebi. Propovjednik je naglasio kako nam u svakoj iskrenoj ispovijedi Isus sve oprašta te ne smijemo sumnjati u to. Isus je rekao sv. Faustini da ga nepovjerenje u Njegovo milosrđe i Njegovu neizmjernu ljubav više boli nego naši grijesi. Dolazeći Isusu u sv. ispovijedi dobivamo lijek za rane i boli. Sve su ostale metode obične „kremice“ koje te boli ublažavaju i djeluju kratkoročno. Stoga se uvijek trebamo pouzdati u Njega i Njemu dolaziti.
Poslije sv. mise ručale smo i imale slobodno vrijeme za obilazak svetišta, druženje, osobnu molitvu i odmor. Potom smo krenule prema Požegi gdje smo posjetile samostan sestara klarisa. Radosne i nasmijane sestre dočekale su nas u sobi za posjete. Glavna opatica samostana, s. M. Klara, pozdravila nas je uime svih sestara i predstavila zajednicu u kojoj trenutno živi 8 sestara. Sestra M. Katarina govorila je s velikim oduševljenjem i ljubavlju o životu sv. Klare i čudima koja su se događala još za vrijeme njenog života. Na njezino izlaganje nijedna nije ostala ravnodušna. Čule smo svjedočanstvo s. Anđele o duhovnom pozivu, o Božjoj ljubavi koja bira koga hoće i uvijek pronalazi put do srca svojih odabranika služeći se drugim ljudima i situacijama, čiji smisao na početku ne razumijemo, ali kasnije se uspostave kao dio savršenog Božjeg plana. Druženje sa sestrama klarisama završile smo kratkim klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom i molitvom Večernje.
Zadnja postaja našeg izleta bila je katedrala sv. Terezije Avilske u Požegi. Nakon kratkog razgledavanja katedrale prošetale smo trgom sv. Terezije i gradskim ulicama. Pune doživljaja, radosti i neopisivih osjećaja vraćale smo se raspjevane autobusom prema Zagrebu. Želimo zahvaliti svima koji su nam omogućili ovaj izlet. Zahvaljujemo Bogu koji nas je odabrao da budemo u potpunosti Njegove, da slijedimo Njegov put i živeći za Njega da živimo za druge koje nam je povjerio. Svaku od nas Bog želi i treba na poseban način. Pouzdajmo se uvijek u Njega, našeg milosrdnog Oca.
Ivana Džeko, kandidatica
