Dana 8. svibnja o.g. mi – novakinje, postulantice i kandidatice različitih redovničkih družbi provele smo studijsko-rekreativni dan u Sloveniji u organizaciji Hrvatske redovničke konferencije.
Dan smo započele euharistijskim slavljem u zagrebačkoj katedrali. Nakon svete mise krenule smo na svoje prvo odredište – samostan kartuzijanaca u Pleterju čiji je život kako kaže sv. Pavao: „skriven s Kristom u Bogu“. Tišina i sabranost vodile su nas iz dvorišta u malenu crkvu posvećenu Žalosnoj Gospi. Pogledale smo kratak film o njihovom načinu života i njihovoj povijesti.
Crkvu krasi i jedna zanimljivost – snažna akustika koja je rezultat posebnih detalja u gradnji. Kada smo zapjevale Kraljice neba, tonovi su odjednom proželi čitav prostor i tako barem na tren razotkrili bogatstvo koje samozatajno počiva na tome mjestu.
Sljedeća destinacija bila je cistercitski samostan u Stični. Nakon što smo pod vodstvom jednog od monaha ušle unutar njihovih zidina, zajedno smo se uputili u crkvu na molitvu Srednjeg časa. Nakon molitve, u dvorani je za nas bila pripremljena okrepa tako da smo ondje napravile pauzu za ručak. Atmosfera je bila nekako posebno topla, blaga i intimna. Zatim nas je prior proveo kroz njihov muzej koji sadrži vrlo vrijednu baštinu. Na kraju razgledavanja iznenadili su nas darivanjem svojih domaćih proizvoda.
Poslijepodne smo bile primljene kod naših Školskih sestara franjevki u Repnju. Samostanska kapela posvećena je Presvetom Srcu Isusovu, a budući da ove godine naša Družba slavi svoj jubilej 150 godina od svog osnutka, u njoj smo zajedno molile i primile potpuni oprost. Razgledale smo duhovni centar majke Margarite i sestarsku kuću. Zahvaljujemo našim sestrama koje su nas vrlo ljubazno primile.
Nakon tog ugodnog susreta krenule smo na našu posljednju destinaciju – Bledsko jezero. Ondje smo se zadržale sve do navečer.
Na povratku tijekom vožnje imale smo priliku čuti neka svjedočanstva o redovničkom pozivu. Bilo je zanimljivo slušati kako nas Gospodin na različite načine privodi svojoj ljubavi tako da se odgovor na nju sastoji u predanju života.
Jednom sam čula jednu misao: „Čovjek želi biti sretan. Ali ta sreća nije odmor, ta sreća nije samoostvarenje. Sreća je zapravo spasenje, novi život.“ Vjerujem da ćemo obogaćene novim iskustvima, znanjima i poznanstvima i dalje rasti na svome putu kako bismo bile autentični znakovi Božje ljubavi u današnjem svijetu.
Tekst: Petra Mikulec, novakinja
Fotografije: Antonija Klišanin, novakinja
