Crkva je obilježila Svjetski dan misija, dan posvećen misionarima na svim kontinentima. Ipak ne možemo se oteti dojmu sjećanja na dane prije nepune dvije godine kada smo naše sestre ispratile u daleki misijski svijet, u afričku Ugandu. Uoči ovogodišnje Misijske nedjelje, 17. listopada, u našem samostanu Navještenja Gospodinova, Držićeva 31/2, slavile smo misu na nakanu naših misionarki. Misno slavlje predslavio je fra Stipo Kljajić, OFM.
Svoje misijsko iskustvo s nama ovih dana u zajednici dijeli naša misionarka s. Ivka Lučić pripovijedajući nam o kulturi i mentalitetu tamošnjih ljudi. To je potpuno drugačiji svijet. Nama koji živimo pod utjecajem Zapada pomalo i nezamisliv pa se počesto nađemo u čuđenju. Evo nekoliko primjera koji pokazuju čemu se mi to čudimo:
- Normalno je da imamo struju dok su njihove žarulje lampaši.
- Normalno je da imamo vodu u kući dok oni idu nekoliko kilometara na izvor po vodu.
- Nama je sasvim normalno da kanalizacija treba primiti svu količinu vode obilnih kiša dok njima obilne kiše razruše dom.
- Nama je sasvim u redu da misa ne bude duža od sat vremena, a njihova liturgijska slavlja traju nekoliko sati.
- Normalno je da imamo sve što želimo, kuću, stan, sve materijalno osigurano za mnoge godine dok oni žive samo danas.
- Normalno je da budemo siti i da jedemo sve što poželimo dok oni kucaju na vrata da odrade posao samo zato da bi mogli jesti.
- Normalno je da naši učenici idu u školu dok mnoga djeca Afrike o tome samo sanjaju.
I dok smo prebirale po fotografijama koje nam je s. Ivka pokazivala i slušale njezine priče o životnim iskustvima afričkog čovjeka, nisam mogla ostati ravnodušna nad pitanjem što te ljude ustvari čini tako sretnima. Odakle toliko radosti na dječjim licima, na licima mladih i starih? Možda smo mi previše zarobljeni materijalnim, a njihovo ispunjenje ne ovisi o materijalizmu i vanjštini.
Previše je među nama egoizma, a jedno je sigurno: bitno se krije u nevidljivim stvarima, bitno se skriva u tišini – tamo gdje se susreću Bog i čovjek, gdje se Bog daruje u liku kruha. Sve vanjsko je prolazno, a samo Bog čovjeka može ispuniti u svojoj biti. Samo Bog može utažiti čovjekovu žeđ ako dođe na Njegov izvor.
Pomozi i nama Gospodine da tvoju zapovijed da pođemo po svem svijetu, propovijedamo evanđelje svemu stvorenju (usp. Mk 16,15) shvatimo ozbiljno i u djelo je provodimo gdje god se danas nalazimo.
ssf (s.Radmila Ilinović)
