Susret redovnica i
redovnika s područja Sisačke biskupije u povodu Dana posvećenog života i
blagdana Svijećnice održan je u nedjelju 2. veljače u sisačkom Velikom Kaptolu.
Susret je započeo
razmatranje na temu „Radost redovničkog života“, a koje je okupljenima održala
predstojnica Katehetskog ureda Biskupije s. Smilja Čirko. U razmatranju
s. Čirko je rekla kako redovništvo ima veliku unutarnju snagu, koja proizlazi
iz vjere koja se hrani živim susretom s Kristom u Euharistiji i u Božjoj riječi
u sv. Pismu, te kako je ono je kvasac, sol, koji daje okus ovom svijetu. „Ovo je
zemaljski cilj svakog vjernika, laika i posvećenog, baš Euharistija. Za Isusom
je išlo silno mnoštvo, ali nisu svi mogli razumjeti ono sto je činio i kako je
djelovao. I mi smo mnogima, kako bi rekao pjesnik, čuđenje, ali samo zato što
ne razumiju Božji poziv, niti naše poslanje. Nama je dana ta milost, da kroz
svakodnevno razmatranje, čitanje i razmišljanje nad Božjom riječju, budemo
svijetlo i putokaz mnogima koji danas lutaju u tami besmisla materijalnih
stvari“, poručila je između ostalog s. Čirko u svom predavanju nakon kojeg je
slijedila otvorena diskusija.
Vrhunac susreta bilo je svečano misno slavlje u sisačkoj katedrali koje je
predvodio povjerenik za osobe posvećenog života fra Goran Rukavina u
zajedništvu s desetak svećenika redovnika. Uz brojne vjernike slavlju su se
pridružili i članovi sisačke zajednice „Vjera i svjetlo“, koji su uz zbor
mladih katedrale župe i animirali misno slavlje, ali i prikazali riječi iz
nedjeljnog Evanđelja kroz scenske slike.
U homiliji govoreći o blagdanu Prikazanja Gospodinova – Svijećnice, fra
Rukavina je istaknuo kako noseći upaljenu svijeću tim činom na znakovit način
se prisjećamo Krista, te kako bi i mi poput starca Šimuna, kojeg predaja naziva
i bogonoscem, trebali u našim srcima osjećati ushit kada ugledamo Krista. Šimun
je uskliknuo: ‘Sad možeš, Gospodine, otpustiti slugu svojega da, prema riječi
tvojoj, ide u miru, jer mi oči vidješe spasenje tvoje, koje si pripravio pred
licem svih naroda’, ali isto tako u njemu našao ‘svijetlost na prosvjetljenje
naroda, slavu puka svoga izraelskoga’. Simbol ili znak svijeće nama je znak
posvete i susreta s Bogom. To i je glavni smisao ovoga blagdana. Kao što Marija
nosi dijete Isusa da ga Bogu prikaže, tako i mi da bi se Bogu posvetili, važno
je da se susrećemo s njim na svakoj svetoj misi. Ja dolazim Bogu i Bože evo
tebi se prikazujem. Kako je to rekao sveti Augustin: ‘Bože prihvati me onakvim
kakav jesam i učini me onakvim kakvim me ti želiš’. Čovjek, ako je
prosvijetljen svjetlom Kristovim i ako želi biti svjetlo svijeta po uzoru na
Krista, to svjetlo i uzor treba najprije naći u braći i sestrama, svojim
bližnjima, a ako to postane onda će zaista dopustiti Gospodinu da dotakne
njegovo srce“, zaključio je propovjednik na kraju homilije, nakon koje su
okupljene redovnice i redovnici obnovili svoje trajne zavjete.
Na kraju, novakinje iz samostana Školskih sestara franjevki iz Kloštar
Ivanića održale su prigodan recital „Svjetlo izazova“, a susret je nastavljen
zajedničkim druženjem u Velikom Kaptolu. (
