Susret redovnica i
redovnika s područja Sisačke biskupije, povodom blagdana Svijećnice i završetka
Godine posvećenog života, održan je u nedjelju 31. siječnja u Dvorani Sv. Ivana
Pavla II. sisačkog Velikog Kaptola.
Na početku pred okupljenima
kratki recital koji govori o Godini posvećenog života „Trajna slika Isusova
lika” izveli su mladi župe bl. Alojzija Stepinca iz Budaševa, a zatim je
prigodno predavanje pod nazivom „Posvećeni život jučer, danas i sutra“
održala je s. Maja Ivković, ŠSF.
U svom izlaganju s. Maja
Ivković se osvrnula na proteklu Godinu posvećenog života, brojna događanja u
njoj, duhovnom rastu nakon ove godine, te načinu na koji redovnici mogu
donositi nadu ovom svijetu kako bi ga probudili. „Nalazimo se na jednome
kraju, a biti na kraju nečega podrazumijeva dvije stvarnosti. Nešto što se
događalo primaklo se svojem završetku, ali ujedno se i otvara prostor za nešto
novo. Kraj nečega se može dočekati s olakšanjem, ali i s nelagodom, a to ovisi
o sadržaju proživljenoga i našoj osobnoj participaciji u tome. Vrlo je važno i
korisno da se u našim životima naziru krajevi, i to više njih, kojima se
završavaju pojedine etape naših zajedničkih i osobnih puteva. Jer su nam upravo
ti krajevi prilika da se zaustavimo i promislimo o prijeđenom putu i da na
samom početku jednog novog puta mudrije postupimo. Svi ti pojedinačni krajevi
pomažu nam i dočekati konačni kraj našeg života bez ikakvog straha kao što ga
je dočekao sv. Pavao koji je gledajući na sve proživljeno na kraju svog života
rekao ‘dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao’. Mi se nalazimo na samom
kraju Godine posvećenog života stoga je dobro osvrnuti se na ono proživljeno
kako bismo mogli započeti mudrije novu etapu ovog našeg redovničkog života“, rekla
je s. Maja.
U nastavku predavačica je
istaknula kako je sasvim jasno da je ono što je danas potrebno posvećenim
osobama, gajenje svetoga. „Naša je zadaća da na obzorju svijeta držimo vrlo
visoko pitanje o Bogu, tako da to svi mogu vidjeti. Ja sam malo u redovništvu i
vidim da posvećeni život nije lagan, ali nije ni nestvaran. Ono što je vidljivo
od samih početaka redovništva je to da vrijeme redovništva kao i kršćanstva
nikada ne prolazi. Jedino su prolazna naša izbjedljiva, umorna, neznakovita i
iskrivljena svjedočanstva. Znamo vrlo dobro što slijedi nakon Getsemanija,
križ. Dokaz je to Božje neizmjerne ljubavi i milosrđa prema nama. Biti
milosrdni poput Oca je upravo geslo Jubilejske godine koja traje i koja nam je
donijela odgovor na naše temeljno pitanje: Gospodine što nam je činiti?. Činiti
nam je milosrđe, biti milosrdni poput Oca, tražiti načine kako to u skladu sa
svojim mogućnostima učiniti. To milosrđe ne podrazumijeva činiti ono što moraš,
nego tražiti načine kako učiniti više i bolje od onoga što je naša dužnost“,
rekla je s. Maja te dodala kako se ne treba prestrašiti svijeta, nego treba
posvjedočiti da u smrtnom tijelu svaki čovjek nosi život zaključivši kako su
upravo redovnici čuvari religioznog žiška u ljudskim dušama.
Susret je nastavljen misnim
slavljem u sisačkoj katedrali koje je predvodio povjerenik za osobe posvećenog
života fra Goran Rukavina u zajedništvu s kancelarom biskupije mons. Markom
Cvitkušićem i više redovnika.
Govoreći o pročitanom
Evanđelju i Isusovom govoru u sinagogi propovjednik se zapitao jesmo li mi
danas, u ovom suvremenom svijetu, svjesni proročkih nastupa. „Svako od nas
trebao bi biti u ovom suvremenom svijetu prorok. Stoga, proizlazi ono pitanje
tko su proroci? Često se misli da su to oni koji vide budućnost, ali
zaboravljamo da je to samo jedna sastavnica proroštva. Proroci najprije polaze
od kritičkog odnosa prema sadašnjosti, kore, usuđuju se podići glas i
upozoriti. Hvala Bogu da mi u našem društvu i Crkvi imamo takvih proroka i
takvih biskupa koji se usude nešto reći. Kada se opet razmišlja o cijeloj
situaciji, danas nam upravo taj proročki glas nedostaje, a mi koji smo Kristovi
nasljedovatelji i koji smo Duhovom Svetim prožeti, trebali bi ga itekako u ovoj
svijetu unositi“, rekao je fra Goran poručivši na kraju okupljenima redovnicama
i redovnicima kako oni u današnjem svijetu trebaju biti putokaz laicima.
Nakon slavlja druženje
redovnica i redovnika nastavljeno je u Velikom Kaptolu gdje je okupljene
pozdravio i sisački biskup Vlado Košić. (www.biskupija-sisak.hr)
