Roditelji se trebaju osjećati
odgovornima za odgoj djece, ne trebaju se isključivati iz toga naravnoga zvanja
kako bi stručnjacima ustupili mjesto – istaknuo je papa Franjo na općoj
audijenciji na Trgu svetoga Petra, 20. svibnja 2015., govoreći izravno
roditeljima.

Osvrćući se na pročitani ulomak iz
Pavlove Poslanice Kološanima: „Djeco, pokoravajte se u svemu svojim
roditeljima, jer je to ugodno Gospodinu! Očevi, ne ogorčujte svoje djece, da ne
postanu malodušna! (3,20-21), Papa je rekao da je to mudro pravilo: dijete
odgojeno da sluša i da se pokorava roditeljima koji ne žele zapovijedati da ne
bi obeshrabrili djecu. Djeca trebaju rasti bez obeshrabrivanja, korak po korak
– ustvrdio je Papa objašnjavajući primjerom kako valja odgajati djecu.

Ako roditelji pozivaju djecu da se
zajedno penju po stubama i polako ih vode za ruke, onda će sve biti dobro. Ako
pak zapovjedite: Idi gore, idi! Onda djecu bacate u očaj, odnosno tražite od
njih nešto što ne mogu učiniti. Stoga mudrost ima nadahnjivati odnos djece i
roditelja koji treba biti vrlo uravnotežen – objasnio je Sveti Otac.

Papa se osvrnuo i na teškoće mnogih
roditelja, koji, zbog posla, samo navečer vide djecu, kad se umorni vrate kući,
te i na velike teškoće rastavljenih roditelja: vrlo je teško odgajati, jadnici,
imali su teškoća, rastavili su se, a dijete se često uzima kao talac; otac loše
govori o majci, a majka o ocu, jedno drugome prkosi – primijetio je Papa.

Rastavljeni, obraćam se vama, dijete
nikada nemojte držati za taoca. Rastavili ste se zbog mnogih teškoća i raznih
razloga. Život vam je donio tu kušnju, ali nemojte da djeca nose teret vaše
rastave; neka djeca ne budu taoci protiv drugoga roditelja, neka rastu
slušajući kako roditelji, premda nisu zajedno, jedno o drugom dobro govore. To
je vrlo teško za rastavljene, ali vrlo je važno i to možete učiniti – kazao je
Papa.

Govoreći pak o dobrom odgoju, Papa je
upitao: Što možemo danas svojoj djeci prenijeti? Svakovrsni su ‘kritični’
umnici na tisuće načina ušutkali roditelje, tobože da mlade naraštaje zaštite
od štetnosti obiteljskoga odgoja. Obiteljski su odgoj stavili na optuženičku
klupu zbog strogosti, pristranosti i potiskivanja osjećaja što, tobože, rađa
sukobe. Činjenično je došlo do razdora između obitelji i društva, obitelji i
škole; raskinut je odgojni savez, zapao je u krizu jer je uzdrmano uzajamno
povjerenje – kazao je Papa dodajući:
Osim toga, umnažanje je takozvanih stručnjaka dovelo do prisvajanja roditeljske
uloge, i u najintimnijim vidicima odgoja. O osjećajnom životu, o osobnosti i
razvoju, o pravima i dužnostima, stručnjaci sve znaju: ciljeve, vještine i
razloge. A roditelji imaju samo slušati, učiti i prilagoditi se. Lišeni odgojne
uloge, roditelji često bivaju dosadni i posesivni u odnosu na svoju djecu, čak
ih više i ne opominju. Nastoje da ih što više povjeravaju ‘stručnjacima’, glede
i najosjetljivijih i najosobnijih trenutaka njihova života, sami sebe
zapostavljaju; roditeljima prijeti opasnost da sami sebe isključe iz života
svoje djece, a to je vrlo, vrlo loše – upozorio je Sveti Otac.

Papa je podsjetio na jednu zgodu iz
svoga djetinjstva, kad ga je u osnovnoj školi učiteljica opomenula zbog
neprimjerenoga ponašanja. Sljedeći je dan u školu došao s majkom, koja mu je
pred učiteljicom objasnila da se nije trebao tako ponašati, a potom se i u kući
o tomu razgovaralo. Danas, naprotiv, ako učiteljica učini nešto slično,
sutradan će oboje ili samo jedan roditelj ukoriti učiteljicu, jer ‘tehničari’
vele da se s djecom tako ne postupa. Razvidno je da je njihovo mišljenje
pogrješno; umjesto da potiče suradnju između obitelji i odgojnih ustanova, ono
unosi još veći razdor – primijetio je Papa.

Papa je primijetio kako su u prošlosti neki odgojni modeli
bili manjkavi, ali je također rekao da neke propuste samo roditelji mogu
učiniti i da ih jedino oni, i nitko drugi, mogu nadoknaditi. S druge pak
strane, znamo da nema dovoljno vremena za razgovor, promišljanje i
sučeljavanje, ali ipak valja paziti da se s djecom ne vodi površan dijalog koji
ne zahvaća um i srce. Radije se pitajmo, nastojimo li shvatiti što se
zbiva s našom djecom? Znamo li, gdje je zapravo njihova duša? Želimo li uopće
znati? Jesmo li uvjereni da djeca ne očekuju nešto drugo? – potaknuo je papa
Franjo.

Govoreći o odgojnoj ulozi kršćanskih
zajednica, Papa ih je pozvao da podupru odgojno poslanje obitelji, te da to
čine u svjetlu Božje riječi. I u najboljim obiteljima jedni druge
trebaju podnositi. Život je takav. Život se ne odvija u laboratoriju nego u
stvarnosti. Dobar je obiteljski odgoj kralježnica humanizma. Njegovo isijavanje
u društvu omogućuje nadomjestiti nedostatke, zacijeliti rane, nadomjestiti
pomanjkanje očinstva i majčinstva zbog čega trpe manje sretna djeca –
primijetio je papa Franjo.

To isijavanje može činiti prava čuda.
Ta se čuda u Crkvi svakodnevno događaju. Ako obiteljski odgoj ponovo zauzme
mjesto koje mu pripada, mnoge će se stvari promijeniti na bolje za nesigurne
roditelje i razočaranu djecu. Vrijeme je da se očevi i majke vrate iz svoga
izbjeglištva – jer su se sami isključili iz odgoja djece – da se dakle vrate iz
izbjeglištva te da u cijelosti prihvate svoju odgojnu ulogu – zaključio je
Sveti Otac.

Papa je na kraju audijencije podsjetio
kako katolici u Kini, 24. svibnja u šangajskome svetištu Sheshan posebno mole i
štuju Djevicu Mariju kao Pomoćnicu kršćana te je pozvao okupljene da na taj dan
mole za kineske katolike, da uvijek budu vjerodostojni svjedoci milosrdne
ljubavi svojim sunarodnjacima te duhovno ujedinjeni s Petrovom stijenom, na
kojoj je Crkva sazdana.

U prigodi duhovskoga bdijenja – nastavio
je Papa – Talijanska biskupska konferencija predlaže da se sjetimo tolike braće
i sestara koji su – samo zbog toga što su kršćani – prognani iz svojih domova
ili ubijeni. Mučenici su – kazao je papa Franjo. Želim da u takvom molitvenom
trenutku i ozračju, poraste svijest o tome da je religijska sloboda neotuđivo
ljudsko pravo; da se poveća osjetljivost za dramu koju proživljavaju progonjeni
kršćani našega vremena te se stane na kraj tom neprihvatljivom zločinu.

Papa ni ovaj put nije zaboravio svoju
mladež, bolesnike i novovjenčane parove te ih potaknuo da po uzoru na ljubav
prema Euharistiji svetoga Bernardina Sijenskoga, mladi u središte svoga života
stave Boga; bolesni neka istim primjerom budu ohrabreni u sučeljavanju
trenutaka patnje s vedrinom, a novovjenčani parovi svoju obitelj utemelje na
Božjoj ljubavi. (kta/rv)