Na liturgijski spomen Svete Klare Asiške, 11. kolovoza završava obilježavanje 800. obljetnice posvećenja toj svetici. Prije 800 je godina, naime, 18-godišnja Klara pobjegla iz očinske kuće prema Porcijunkuli, kako bi se cijela predala Bogu, tragom svetoga Franje. Papa je Benedikt XVI. taj lik prikazao kao divni spoj poslušnosti i proroštva.
I danas je, kao i jučer, vrlo aktualno pitanje kako povezati karizmu i ustanovu, poslušnost i proroštvo, tradiciju i obnovu. Na to se papa Benedikt XVI. osvrnuo u svojoj poruci za Klarinu godinu. Sveta je Klara tražila za sebe i za svoje susestre radikalni život u siromaštvu, kao što se do tada u Crkvi nije nikada dogodilo. Crkvene su se vlasti toga doba, u XIII. stoljeću, protivile tomu, ali papa je na kraju popustio pred junaštvom njezine svetosti, te joj dopustio takozvanu „Povlasticu siromaštva“.
Njezino nam svjedočanstvo pokazuje koliko je cijela Crkva dužna hrabrim ženama bogatima vjerom poput nje, te sposobnima dati odlučni poticaj za obnovu Crkve – istaknuo je papa Benedikt XVI. u katehezi na općoj audijenciji 15. rujna 2010. godine. Sveta je Klara mogla obnoviti Crkvu jer se njezino proroštvo temeljilo na poniznosti. Iako je bila poglavarica, osobno je služila bolesnim sestrama, obavljajući i najponiznije zadaće; ljubav, naime, svladava svaki otpor, a tko ljubi, svaku žrtvu čini radosno – napomenuo je Sveti Otac u spomenutoj katehezi.
A pred onima koji su, u njezino doba, htjeli bučno promijeniti svijet, ona izabire skrivenost i tišinu samostana. Klara je šutjela – podsjeća Papa – ali je glas o njoj bio vrlo glasan. Sveti su oni koji svijet mijenjaju na bolje, preobražavaju ga trajno, unoseći energije koje može potaknuti samo ljubav nadahnuta Evanđeljem. Sveci su veliki dobročinitelji čovječanstva! – istaknuo je Sveti Otac.
Na značenje se ove važne obljetnice u razgovoru za našu radijsku postaju osvrnula sestra Maria Chiara Cavalli, klarisa iz Samostana svete Agneze u Perugi, te kazala da spomen na neku obljetnicu znači prisjećanje na vlastite korijene, vraćanje na milost početaka, na onu bujicu Duha koji je vječni Duh u kojemu i mi živimo, i iz kojega crpimo snagu.
Govoreći pak o svetoj Klari, redovnica je istaknula njezinu ljepotu koja je – kako je kazala – ljepota osobe koja je susrela Boga i koja je živjela od Njega, otvarajući tako put i drugima. Gledajući nju, i u ovo naše vrijeme tako bogato novim stvarima, možemo susresti Sina Božjega u kojemu smo postali djeca, braća i majke. U jednom pismu svojoj susestri Klara piše: „Nosit ćeš u sebi Onoga koga nebesa ne mogu obuhvatiti“. Kako bi mogla sve obuhvatiti, Klara se, kao Marija, prepušta Gospodinu Isusu kako bi Njega – tu ljubav koja otkupljuje i spašava – donijela svakoj osobi – istaknula je s. Maria Chiara.
Na novinarovu primjedbu kako Klarin bijeg u noći, prema Porcijunkuli, prije 800 godina, nije promijenio život samo te žene, nego i izvanredno velikoga broja ljudi, te kako i danas brojne žene i djevojke odlučuju nasljedovati svetu Klaru na putu koji, u današnje vrijeme, ide protiv struje, s. Maria Chiara je istaknula da je riječ o odluci ljubavi; ona se može shvatiti samo s toga motrišta. Ako smo razumni, odnosno ako tumačimo probleme doba u kojemu živimo, doba u kojemu napreduju tehnika i informatika, te znanost koja izgleda kao da može riješiti sve naše probleme, primjećujemo da, naprotiv, sve teži prema nečem dalje. Kako doći do srca ljudi, do naše izmučene braće na svakom kraju planeta? – upitala je redovnica te dodala – Ravnodušnost koja je tako raširena, u stvari nam ne pripada. Stvoreni smo kako bismo susreli ljubav, praštanje, milosrđe, i to za sebe i za druge. Upravo je zbog toga Klara nazočna danas, kao i prije. (kta/rv)
