„Radujte se u Gospodinu uvijek!
Ponavljam: radujte se! Gospodin je blizu!“
Poziv je to koji nam upućuje sv. Pavao ove treće nedjelje došašća. Ova nedjelja
i nosi naziv Gaudete! – Radujte se! Radost je za sv. Pavla nešto uistinu važno i on
želi da ovaj njegov poziv shvatimo ozbiljno, vrlo ozbiljno. Radost nije
privilegij pojedinaca koji su je zaslužili, nego je poziv i zadatak svakog
kršćanina. Dužni smo jedni druge pozivati na radost, jedni druge podsjećati na
razlog naše radosti, biti svjedoci i nositelji Radosne vijesti u svijetu
žalosnih vijesti.
„Radujte se jer Gospodin je blizu!“-
kaže Pavao. Božja blizina jest upravo uzrok i razlog naše radosti. Zbog te
blizine Ivan je od radosti zaigrao u utrobi majke. I Marijina je duša klicala
od radosti zbog Božje blizine i milosti koju joj je iskazao. I naše srce zaigra
zbog blizine dragog bića, a kako neće zaigrati zbog blizine Ljubljenoga. Isus
je došao kako bi ispunio najdublju čežnju ljudske duše – naći svoj smiraj u
Bogu, biti dionik njegovog blaženstva u vječnom uživanju njegove blizine. On je
došao da bude s nama Bog kako bi naše srce moglo iskusiti puninu radosti koju
samo Bog može dati. Nikakve prolazne stvari ni dobra ne mogu ispuniti našu dušu
i učiniti je istinski radosnom. Naša duša je neprolazna i mjeri se dimenzijama
vječnosti, tako da je samo vječno može do kraja ispuniti.
Radost, ona istinska,
duboka, kršćanska radost ne očituje se u izvanjskom i površnom veselju i
slavlju. Takva radost je bez euforije koja iza sebe ostavlja prazninu, nego je
smirena i spokojna, prodire u dubinu zahvaća ljudsko biće u njegovoj biti. Zato
kršćani mogu biti radosni unatoč patnji i boli, unatoč svim katastrofama i
nevoljama. Kršćanin, zagledan u nebo, zna
da sve patnje sadašnjeg vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima
očitovati. On u sebi nosi radost
kojoj vremenite nevolje i progonstva ne
mogu ništa jer ih ona nadilazi. Takva radost ne prestaje s vremenom, ne nestaje
s bogatstvom, ljepotom i uspjehom. Ona se ne može ograničiti i staviti u uske
okvire vremenitog, svjetovnog i prolaznog, ona je bezgranična i neprolazna,
traje u svu vječnost jer ima svoj izvor i uvir u Onome koji je od vječnosti.
Radost je jedna od
temeljnih odlika kršćanstva i duboko je povezana s vjerom, nadom i ljubavlju. Kršćani
kao ljudi vjere i nade zrače radošću i svima iskazuju ljubav. Onaj tko je
susreo živoga Krista, tko je iskusio ljepotu i radost zbog njegove blizine ne
može ići svijetom smrknuta pogleda i žalosna srca, ma kako teške bile nevolje
kroz koje prolazi. Takva radost prodire onkraj svega vidljivoga, nadilazi svaku
zemaljsku radost, daje novi smisao i spoznaju, uzdiže dušu do neslućenih
visina, vodi je do nepreglednih širina i dubina. Kršćanska radost ne može
ostati zatvorena i onaj tko je iskusi želi je dijeliti s drugima.
Ovom svijetu, možda
više nego ikad, je potrebna radost. U svakodnevnom sivilu ravnodušnosti, u tami
apatije i beznađa kršćani su pozvani unositi svjetlo radosti i nade. Pozvani
smo biti istinski svjedoci Radosne vijesti. Na našem licu i u našem životu mora
biti prepoznatljivo da je Radost ušla u naš život kako bi zauvijek ostala s
nama. Svojim životom trebamo svjedočiti da je Krist naša jedina i prava radost.
Jer „ako Krist nije naša radost, kako
ćemo moći uvjeriti druge da može postati njihova?“ (M. Zundel)
s. Ivana Pavla
Dominković
