S vremena na
vrijeme budimo se i krećemo u dan koji odiše nekom tjeskobom i brigama. Ima dana
kad živimo ono što trebamo samo zato jer drugo trenutno ne možemo, ili bi
zahtijevalo dodatne napore. Jednako tako, postoje dani kad sve to lakše pada i
kad nije teško ići naprijed. Sve je to već dobro poznati sastavni dio naših
životnih priča. Sve je to lakše razumijeti kad znamo da je tajna našeg
postojanja radost koja nije prolazna, i koja nas nosi i kroz one dane koje sam
prve spomenula. Ta radost o kojoj se govori da se ne mora nužno vidjeti po
osmjehu na licu koliko po vedrom pogledu plod je velikog oslobođenja od samog
sebe, za Boga i za sve što nam pruža. Ta radost nas ne zatvara u naš
vlastiti svijet nego zahvaća i druge i spremna je potruditi se oko radosti
drugoga. Ta radost ne isključuje ni Boga iz svoje definicije.
Ovu radost
osjećaju oni koji su doživjeli Uskrs u vidu oslobođenja iz egipatskog ropstva.
Doživjeti izlazak iz Egipta nije dovoljno i ne znači automatski oslobođenje.
Pravo oslobođenje od egipatskih lonaca doživjeli su tek oni koji su bili
spremni prihvatiti Božju inicijativu i mijenjati se. Na putu našeg oslobođenja
Bog se služi ljudima koji će nam najprije pokazati čemu robujemo, poticati nas
na razmišljanje i u nama potaknuti vjeru da se okovi mogu skinuti samo uz
nadnaravnu snagu. Upravo se to dogodilo Izraelcima. Tko zna kolika bi njihova
vjera bila da ih je faraon odmah pustio i da se Egipatskom kraljevstvu nisu
dogodila ona silna zla. JHVH – onaj koji jest, trajno prisutni, ispunio je
svoje obećanje i bio je uz svoj narod i danju i noću. Za mnoge Izraelce je put
kroz pustinju značio samo pustolovinu, ali za one koji su ušli u obećanu zemlju
bio je novost života.
Krist na
Jordanu preuzima narod koji su Mojsije i Jošua tu doveli, pere grijehe svijeta
i vodi novi narod prema Golgoti, i konačno, novosti života. Nije riječ samo o
Kristovu uskrsnuću, nego i vječnom životu koji nam dariva.
Istina je da
se protiv ovog dara može i griješiti, kao npr. kroz nemar i duhovnu lijenost.
Od nas se očekuje vjernost, ali je realno da nećemo uvijek biti vjerni. No iako
nevjerni, trebamo ostati ustrajni. To nije uzaludno, jer znamo da će tako naša
radost biti potpuna (usp. Iv 15,11).
Molitva za radost:
Neka se u našim životima umnoži radost,
Gospodine, koja će zahvatiti i druge kako bi cijela zemlja bila protkana radošću
koja od tebe dolazi.
Andrijana D.
