Iako na drugom kontinentu i geografski udaljene, 29. travnja bile smo ujedinjene sa svim sestrama Provincije. Bogu smo zahvaljivale za dar života i djelovanja naše Provincije, za sve žive i pokojne sestre utkane u predivni mozaik zajednice koja je ušla u deveto desetljeće postojanja. Naše sestre Splitske provincije Presvetog Srca Isusova, inače Kongoanke, došle su nam u posjetu dan ranije. Uoči slavlja imale smo klanjanje u našoj kapeli i uz zajedničko i sestrinsko druženje molile na više nakana. Zahvaljivale smo za prošlost i sadašnjost naše Provincije te molile za budućnost, na poseban način za nova duhovna zvanja. Lijepo se sve poklopilo s našim danom molitve za nova duhovna zvanja u našoj Provinciji i Nedjeljom Dobrog Pastira.
Na Dan Provincije euharistijsko slavlje u našoj kapeli Uzašašća Gospodinova predslavio je salezijanac, don Danilo Lisjak, dugogodišnji misionar u Africi, porijeklom iz Slovenije. Nama i sestrama Kongoankama pridružila se i jedna sestra Kćeri Božje ljubavi. Sestre Kongoanke su svojom pjesmom i glazbalima uzveličale slavlje. Mala okupljena zajednica molila je i pjevala na više jezika. Don Danilo je u svojoj propovijedi pozvao da razmislimo tko nas je okupio, a zatim je radosno uskliknuo da je to Uskrsli Krist. „Geografski je velika udaljenosti od Maribora, Sarajeva i Splita do Konga i Ugande, ali smo svi okupljeni oko jednog cilja – Isusa Krista. Okupili smo se da zahvalimo Bogu za naše početke, a onda i za svaku zajednicu pozvanu na velike iskorake“. Osvrnuo se na evanđeoski ulomak i kazao: „Poput Isusa i mi upravimo svoj vapaj Ocu. Slavimo ga jer je velike tajne objavio malenima. Obratimo se svome Ocu kada smo umorni i opterećeni, učimo od njega koji je krotka i ponizna srca i naći ćemo spokoj. Djelujući ovdje u afričkim krajevima, gdje su mnogi potrebni najosnovnijeg, svjedoci smo malenih, neznatnih i jednostavnih ljudi. Kada im pomažemo i kada smo uz njih, iako nam se život može učinit teškim, imajmo na umu Isusove riječi o slatkom jarmu i laganom bremenu“, zaključio je propovjednik.
Duhovno smo se okrijepili, a onda nastavili druženje uz tjelesnu okrepu – nešto iz našega, a nešto iz afričkog jelovnika. Pripremile smo na naš način meso, rižu i kolače, a sestre Kongoanke su pripremile afričke specijalitete oburo (nešto kao naša pura, a oni to pripremaju samo u posebnim prigodama jer nemaju dvije ili tri vrste brašna), umake od listova povrća te tradicionalni kolač „mandazi”. Zbog poteškoće čuvanja hrane i kvarljivosti samo malo smo toga mogle pripremiti ranije. Sestre Kongoanke su kuhale na svojoj tradicionalnoj peći. Mislile su sve spremati na otvorenom, ali ih je kiša spriječila pa su to činile na našoj terasi. No, ovdje iako je kiša, nema zbunjenosti. Mi trčimo da ne pokisnemo i uzimamo kabanice, a Kongoanke nam se pomalo smiju. U tome se također vidi različitost kultura.
Naše je druženje potrajalo uz ugodan razgovor, pjesmu i ples naših sestara Kongoanki. Bio je to predivan dan za sve. Možemo reći da je to bio Emaus, susret s Kristom i susret s bližnjima. Imale smo doista trenutke radosti, a nakon ugodnog zajedništva ispratile smo svoje goste izričući riječi uzajamne zahvale. Neka svima ostatak uskrsnog vremena bude ispunjen radošću i mirom. Neka Krist vlada u našim srcima i obdari nas novim duhovnim zvanjima kako bi naša Provincija mogla nastaviti svoje djelovanje gdje god se nalazile. Svima vama, drage sestre, blagoslovljen Dan provincije. Neka nas prati zagovor Majke Marije i njezina Prečestog Srca.
s. Kata Karadža
