U nedjelju 10. kolovoza 2025. u našem samostanu sv. Franje Asiškog u Kloštru Ivaniću, blago u Gospodinu preminula je s. Vitomira (Janja) Jurič u 87. godini života i 66. godini redovničkog života. Obred sprovoda i Sveta misa zadušnica bit će u ponedjeljak, 11. kolovoza 2025. u 16 sati na groblju u Kloštru Ivaniću, a potom će se u samostanskoj kapeli slaviti sveta misa zadušnica.
Sestra Vitomira (Janja) Jurič, osma od desetero djece Ante i Kate r. Opačak, rođena je 19. rujna 1938. godine u Velikom Prnjavoru, u župi Foča, općina Doboj. Jedan od njezine braće bio je franjevac Bosne Srebrene fra Anto Jurič (1931-1983).
Četiri razreda osnovne škole s. Vitomira je završila u rodnome mjestu. U kandidaturu je primljena 20. ožujka 1957. u sestarskoj zajednici u Franjevačkom samostanu, sjemeništu i gimnaziji u Visokom. Ondje je 2. veljače 1959. započela i postulaturu, a u novicijat je ušla 22. kolovoza iste godine u Kloštru Ivaniću gdje je 9. listopada 1960. položila prve zavjete. Doživotne zavjete položila je 23. kolovoza 1965., također u Kloštru Ivaniću.
Sestra Vitomira je u Sarajevu završila kuharsko-ugostiteljski tečaj te je kao kuharica služila u franjevačkim samostanima u: Virovitici, Visokom, Plehanu, Tuzli, Beogradu, kraće vrijeme i u Cerniku za vrijeme izbjeglištva iz Gornje Tramošnice; župama u: Potočanima, Podmilačju, Svilaju, Foči, Bučićima; sestarskim kućama u: Zagrebu (Pašmanska), Sarajevu (Bjelave), Bugojnu, Gornjoj Tramošnici… Nakon što su zbog rata 1992. sestre bile primorane napustiti Gornju Tramošnicu, s. Vitomira je bila kraće vrijeme s nekoliko sestara u Franjevačkom samostanu u Cerniku. U Sarajevu, Gornjoj Tramošnici i Cerniku vršila je i službu kućne predstojnice. Od 1993. do 1999. živi u Zagrebu (Pašmanska), a onda u Bučićima kraj Novog Travnika (1999). Godine 2000. ponovo je raspoređena u Zagreb (Držićeva) gdje ostaje do 2021. s iznimkom jedne godine (2008) koju je boravila u sestarskom samostanu u Tučepima. Godine 2021. premještena je u Kloštar Ivanić gdje je živjela do smrti 10. kolovoza 2025. u 87. godini i 66. godini redovničkog života. Našu s. Vitomiru pamtit ćemo po njezinoj plemenitosti, brižnosti, marljivosti, skromnosti, po požrtvovnosti i ljubavi kojom je služila Bogu u našoj zajednici, u Crkvi.
Bogu zahvaljujemo za snagu i ustrajnost kojom je svoj križ donijela do kraja. Pokoj vječni daruj joj Gospodine!
