Dana 3. kolovoza 2021. preminula je s. M. Roza (Ana) Jozić, u 78. godini života i 58. godini redovništva. Sprovod pokojne s. Roze bit će 7. kolovoza 2021. na groblju sv. Roka u Kloštru Ivaniću u 11.00 sati, a nakon sprovoda slavit će se sveta misa zadušnica.
Sestra Roza rođena je 18. siječnja 1944. u Slagoščićima, općina Kakanj u Bosni i Hercegovini kao peto od sedmero djece Mate i Janje r. Gavrić. Roditelji su joj nadjenuli ime Ana, a krštena je u crkvi sv. Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci, župi kojoj je u to vrijeme pripadalo selo Slagoščići. Kasnije, 1960-ih ovo selo pripast će župi Vukanovići. U rodnome mjestu završila je četiri razreda osnovne škole.
Godine 1959. s. Roza (Ana) je primljena u kandidaturu u zajednicu Školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije koja je djelovala u Franjevačkom samostanu, sjemeništu i gimnaziji u Visokom. U postulaturu je primljena 25. rujna 1962. u Virovitici, a u novicijat 25. ožujka 1963. u Kloštru Ivaniću te je dobila redovničko ime s. Roza. Ondje je 30. ožujka 1964. položila i prve zavjete. Prve godine redovničkog života provela je u Njemačkoj, najprije u Gissenu, a onda u Mainzu gdje je s nekoliko mladih sestara u Dijecezanskoj bogosloviji udarila temelje za Provinciju značajne podružnice na kojoj sestre djeluju i danas. Doživotne zavjete s. Roza je položila 13. kolovoza 1969. u Kloštru Ivaniću.
Godine 1972. položila je osmoljetku, a srednju medicinsku školu završila je 1979. Kraće vrijeme djelovala je u domaćinstvu u župnoj kući u Velikom Zatonu gdje su kao dušobrižnici djelovali franjevci Bosne Srebrene. Najviše stručnoga staža medicinske sestre realizirala je na Klinici za infektivne bolesti Fran Mihaljević u Zagrebu. Ondje je radila sve do umirovljenja 2009. živeći u našim sestarskim kućama u Pašmanskoj, na Remetama gdje je bila i u službi kućne predstojnice te u Držićevoj. Po odlasku u mirovinu kraće vrijeme djelovala je u domaćinstvu u samostanu karmelićana na Remetama. Koncem 2009. poslana je u sestarsku kuću u Pašmanskoj u Zagrebu gdje je ostala sve do 2019. kada je premještena u sestarski samostan u Kloštar Ivanić.
Sestru Rozu pamtit ćemo po njezinoj raspoloživosti za potrebite, osobito bolesne kojima je često pomagala svladati mnoge zapreke da bi došli dobrome specijalistu i do adekvatnoga liječenja. Među potrebitima su svakako bili i otac Mato koji je preminuo 2008., 51 godinu poslije smrti supruge Janje. Zbog rata u BiH 1990-ih, kao i većina naših obitelji i obitelj s. Roze, otac, braća, sestre i rodbina bili su u potrebi, kako smještaja tako i osnovnih živežnih namirnica. Sjećamo se da nije bilo lako doći ni do dokumenata. Sestra Roza je, prema svjedočenju brata Ivice, bila veoma zauzeta za obitelj. Zauzela se i da se posmrtni ostaci majke Janje koja je 1957. preminula u Lovranu kraj Rijeke ekshumiraju i prenesu na gradsko groblje u Kaknju gdje će kasnije biti pokopan i otac Mato. I ta zamisao s. Roze ostvarena je na zadovoljstvo cijele obitelji.
Sestra Roza je spremno pomagala svima, mnogim članovima obitelji naših sestara, prijatelja, svima koji su od nje zatražili pomoć. Činila je to rado, tiho, bez buke, a sestre svjedoče da je u svojoj struci bila na visokoj razini. Pomirljiva, osjećajna, blaga i uslužna, ulijevala je povjerenje da će ono što je preuzela na sebe doista i izvršiti.
Neka joj Gospodin udijeli vječni pokoj! Počivala u miru!
ssf
