U utorak 21. listopada 2025. u samostanu u Kloštru Ivaniću preminula je s. Magdalena Pranjić u 86. godini života i 58. godini redovničkog života. Sprovod pokojne sestre bit će u četvrtak, 23. listopada 2025. u 11 sati na groblju u Kloštru Ivaniću, a potom slijedi sveta misa u samostanskoj kapeli.
Sestra Magdalena (Ljubica) Pranjić, kći Luke i Ivke r. Marković, rođena je 2. svibnja 1940. u selu Čepak, župa Kotor Varoš. Sedma je od devetero djece (četiri sina i pet kćeri) koju je Bog podario Luki i Ivki. Članica iste Družbe i Provincije je i najmlađa, Marija, s. Bonifacija.
U rodnome mjestu s. Magdalena je završila četiri razreda osnovne škole. U kandidaturu je primljena 10. svibnja 1967. u sestarskoj zajednici u franjevačkom samostanu na Gorici kraj Livna. Dana 22. veljače 1968. u istom samostanu započela je postulaturu. U novicijat je ušla 22. kolovoza 1968. u Kloštru Ivaniću. Ondje je 13. kolovoza 1969. položila prve, a 8. rujna 1974. i doživotne zavjete.
U međuvremenu je završila i osmoljetku, a dužnost u kuhinji na koju je na početku raspoređena, odredila je i njezino zanimanje te je mnogo godina služila kuhajući u redovničkim kućama.
U ranim godinama redovničkog života kuhala je u franjevačkim samostanima u Fojnici, potom u Cerniku te u Sarajevu, na Franjevačkoj teologiji u Nedžarićima. Godine 1979. premještena je u Beč, u Hrvatsku katoličku misiju gdje ostaje gotovo dva desetljeća, do 1998. Zatim je poslana u Zagreb na Remete u samostan karmelićana. Ondje ostaje do prosinca 2009. kada je premještena u sestarsku kuću na Remetama. U ljeto 2024. godine premještena je u sestarski samostan u Kloštar Ivanić. U Cerniku i u Beču vršila je i službu kućne predstojnice.
Nakon povlačenja iz kuhinje zbog narušena zdravlja, s. Magdalena je nekoliko godina bila angažirana vršeći sakristansku službu u crkvi i svetištu Majke Božje Remetske. U slobodno vrijeme pravila je krunice, a posljednjih godina života sve više pobolijevajući, činila je to u svojoj sobi, na Remetama. Darivala ih je velikodušno i obilato sestrama, svećenicima, mladima, djeci, svima koje bi susretala. Darova se uglavnom odricala za potrebite, siromašne, osobito za misije. Stradanja i izgon iz kotorvaroškoga kraja, trpljenje najmilijih, pa i vlastitu tešku bolest s. Magdalena je podnosila kršćanski hrabro, slušajući, tješeći, ne gubivši nadu i vedrinu duha. Ispraćena molitvom nazočnih sestara, među kojima i rođene sestre, s. Bonifacije, s. Magdalena je završila svoje „hodočašće nade“ i pošla ususret s Gospodinom slave u godini Velikoga jubileja. Molimo ga da joj bude milosrdan i blag sudac:
Pokoj vječni daruj joj, Gospodine i svjetlost vječna neka joj svijetli! Počivala u miru Božjem!
