Kalendarski na spomendan Gospe Snježne, 5. kolovoza 2020., u samostanu Sv. Franje u Kloštru Ivaniću u Gospodinu je preminula s. M. Koleta Lijović, članica Družbe Školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina, u 89. godini života i 65. godini redovništva.
Sprovodni obred bit će u petak, 7. kolovoza, u groblju Sv. Rok u Kloštru Ivaniću u 11 sati, a potom će se slaviti sveta misa zadušnica.
Sestra Koleta, krsnim imenom Ana, rođena je 23. travnja 1932. godine u Žiroviću, župa Rođenja Blažene Djevice Marije Ljubunčić kraj Livna, od oca Marijana i majke Ivke rođ. Gelo. Rasla je u brojnoj obitelji: imala je četiri sestre i šetero braće, a Ana je bila najmlađe dijete.
U Družbu Školskih sestara franjevki je primljena 13. lipnja 1951. u Plehanu, a u postulaturu 2. veljače 1955. u Visokom. Novicijat je započela uoči svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije, 14. kolovoza 1955., u Virovitici. Prve zavjete položila je na blagdan Gospe od Anđela – Porcijunkulu, 2. kolovoza 1956. u Virovitici, a doživotne zavjete na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije 15. kolovoza 1962. u Kloštru Ivaniću
Kao sestra završila je PK kuharski (1971.) te tečaj krojenja (1972.) što će ju na određeni način i usmjeriti u njezinom djelovanju u službi kuharice i u radu u šivaoni. Također rado je radila i u vrtu. Služila je u više mjesta u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj te u Rimu u Italiji (Petrićevac, Virovitica, Tolisa, Livno-Gorica – dva puta, Visoko, Potočani, Bučići, Podhum, Kloštar Ivanić (dva puta), Sarajevo–Bjelave, Zagreb-Pašmanska, Cernik, Čakovec, Ovčarevo, Ljubunčić, Fojnica, Domaljevac, Zagreb-Siget, Bugojno, Busovača, Fojncia, Rim, Pirovec, Bugojno, Gradac na moru, Zagreb-Držićeva). Službu kućne predstojnice obnašala je u Zagrebu-Pašmanska, Fojnici i Busovači. Od 2016. do smrti živjela je u sestarskom samostanu u Kloštru Ivaniću noseći svoj križ dugogodišnje bolesti.
Sestra Koleta je bila energična osoba, vesela duha i duhovita, suosjećajna s ljudima u patnjama i nevoljama života, na poseban način u ratnom i poratnom vremenu devedesetih godina prošloga stoljeća. Mnogi događaji iz njezina života vezani su uz spomendane i blagdane Blažene Djevice Marije, koju je na poseban način štovala. U Anđelovu navještaju Marija je izrekla svoj da Gospodinu u bezuvjetnom predanju a da u potpunosti nije shvaćala što će se događati u njezinu životu. S odmakom i slijedom događaja u Isusovu i njezinu životu, prebirala je i sve više razumijevala misiju koju joj je Gospodin namijenio. Sestra Koleta, izrekavši svoj da na Gospodinov zov, također je nastojala živjeti i vršiti volju Božju, iako joj mnogi događaji života nisu bili jasni, a koji puta neshvatljivi.
Bila je svjesna ljudske slabosti i krhkosti, i osobno je doživljavala krhkost svoga bića. Znala je, a to je nastojala i činiti, da uvijek iznova treba ustajati i životni hod nastavljati u dobru. U svojoj molbi za polaganje doživotnih zavjeta je napisala: „Uz pomoć Božju obećajem popraviti se da budem jednom prava i sređena redovnica, a posebno ću se vježbati u poslušnosti… Ponizno vas molim za oproštenje i sve svoje poglavare koje sam ražalostila zbog svojih pogrešaka.“ Molimo Gospodina milosrđa da svoju ljubav i milosrđe iskaže s. Koleti, da je primi u svoj vječni mir.
Pokoj vječni daruj joj Gospodine! (ssf)
