Na svetkovinu Bogojavljenja, 6. siječnja 2021., u samostanu Sv. Franje Asiškoga u Kloštru Ivaniću, u 90. godini života i 67. godini redovništva blago u Gospodinu preminula je s. M. Jacinta Marijan, članica Družbe Školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina.
Sprovodni obredi bit će u petak, 8. siječnja, u groblju Sv. Rok u Kloštru Ivaniću u 13 sati.
Sestra Jacinta, krsnim imenom Slavka, rođena je 26. svibnja 1931. u mjestu Mali Kablići, Priluka/Livno, od oca Drage i majke Anice rođ. Marunica. Pripadala je Župi Rođenja Blažene Djevice Marije u Ljubunčiću. Obitelj Marijan Bog je obdario sa šestero djece (dva sina i četiri kćeri).
U kandidaturu je primljena 10. listopada 1951. u Kraljevoj Sutjesci, a u postulaturu 14. veljače 1954. u Virovitici. Iste godine, 14. kolovoza, ulazi u novicijat također u Virovitici i postaje članicom Družbe dobivši ime s. Jacinta. Također u Virovitici polaže prve privremene zavjete 15. kolovoza 1955. Doživotne zavjete položila je 5. listopada 1958. u Pančevu.
Završila je srednju i višu medicinsku školu te cijeli svoj radni vijek radila kao medicinska sestra Za vrijeme boravka i ispomoći u Mariborskoj provinciji radila je kao viša medicinska sestra u Općoj bolnici u Pančevu (1955.-1965.). Po povratku u Provinciju radila je kratko vrijeme u Domu za starije i nemoćne osobe u Zagrebu u Klaićevoj ulici (1965.-1967.), a zatim na Institutu za fizijatriju i rehabilitiaciju Ilidža u Sarajevu (1967.-1992.). Za vrijeme rata devedesetih godina bila je u Sarajevu (Bjelave 43).
Sestra Jacinta djelovala je još u: Gradcu, Zagrebu (Gornje Prekrižje), Livnu i Kloštru Ivaniću. Obnašala je službu provincijske savjetnice u Sarajevu (Bjelave 43) i kućne predstojnice u Sarajevu (Ilidža i Bjelave 43) te Zagrebu (Gornje Prekrižje).
Kao redovnica i medicinska sestra bila je predana te svima pristupala s ljubavlju, posebno bolesnima i nemoćnima. Bila je osoba molitve, zahvalna, radina, jednostavna, uredna, požrtvovna, bogobojazna, dobronamjerna. Voljela je svoj poziv, zajednicu i sestre. Znala se radovati detaljima, sitnicama i rado je aranžirala cvijeće u kapeli i na drugim mjestima uređivala prostor. Mnogi je pamte po minijaturnim ikebanama koje je pravila od živog cvijeća ili drugih materijala. Sestre će reći da je imala dušu djeteta.
Sa starosnom dobi počela je pobolijevati. I kao starica uvijek je bila u pokretu i željela nešto raditi dok je nije bolest potpuno prikovala uz krevet. Zadnju godinu bila je sve slabija te je bilo potrebno brinuti se o njoj i pružati joj zdravstvenu njegu.
Sestra Jacinta živjela je petnaest godina u sestarskoj kući u Gornjem Prekrižju, koja za naslovnika ima „Bogojavljenje“. U pismu Doživljaj milosnih darova kroz razna događanja na Gornjem Prekrižju između ostalog je napisala: „Na Bogojavljenje 6. siječnja 2010. doživjele smo u našoj kući na Prekrižju veliku radost i milosni dar Božje blizine u svečanosti i svetim obredima blagoslova kapele. (…) Dobri Oče neka Tvoja prisutnost ojača našu vjeru, učvrsti nadu, usavrši ljubav. Da kroz našu svakodnevicu čineći dobro, slavimo Tebe živeći za druge. Molimo Te pomozi nam da svjedočimo Tvoju prisutnost u svijetu kojemu živimo. Nek živi i raste u Tvome Duhu naša zajednica, Provincija, Kongregacija. Svjetlo i radost Tvoga Svetoga Duha neka nas prosvjetljuje, nadahnjuje, obnavlja vodi i čuva.“
Dragoj s. Jacinti zahvaljujemo za njezin nesebični rad na Njivi Gospodnjoj i predanje kroz dugi niz godina redovničkog života. Molimo Gospodina da je primi u prostranstva mira i radosti.
Počivala u miru Božjem!
ssf
