Dana 3. siječnja 2023. u Gospodinu je preminula s. Ana Dubravac u 69. godini života i 48. godini redovništva. Sprovod pokojne s. Ane bit će u četvrtak, 5. siječnja u Gornjoj Tramošnici. Sveta Misa zadušnica slavit će se u župnoj crkvi nakon sprovodnih obreda.
Sestra Ana Dubravac, rođena je 11. ožujka 1954. u Novom Selu kod Bosanskog Šamca, u župi Tišina. Druga je po redu od desetero djece u obitelji Mate i Luce r. Brkić (četiri sina i šest kćeri). Nakon prvorođene Mare, s. Ilinke, u našu zajednicu, Školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije, došla je i s. Ana, a koju godinu kasnije i s. Jela.
Kandidaturu je Ana započela 8. studenog 1970. u Domaljevcu. U postulaturu je primljena 7. rujna 1974. u Kloštru Ivaniću gdje je 10. kolovoza 1975. ušla u novicijat. U Kloštru Ivaniću je 11. kolovoza 1976. obukla redovničko odijelo i položila prve zavjete. Doživotne zavjete položila je u Gučoj Gori kod Travnika 6. rujna 1981.
Djelovala je u Cerniku, Sivši, Plehanu i Čakovcu, dulje vrijeme u Kloštru Ivaniću, a najdulje u Gornjoj Tramošnici, od 2002. sve do danas, s kraćim prekidom, kada je zbog liječenja bila u Kloštru Ivaniću.
Njezin život odvijao se u izmjeni vremena u kojemu je mogla obavljati poslove pomažući uglavnom na vrtu i u kućanskim poslovima i onoga u kojemu je zbog slabijeg zdravlja trebala liječenje i mirovanje.
U molbi za doživotne zavjete 1981. između ostaloga napisala je s. Ana i kako se preporučuje sestrama u molitve, da izdrži u životnim burama i olujama. Bogu je samo znano kako je satkao i koliko je od svoje krhkosti i nježnosti ugradio u ovo svoje stvorenje, u svoju “ljubljenu kćer” od koje se opraštamo danas. Znane su mu i granice njezine izdržljivosti, bol i nevolje života po kojima je pripadala slabijima i nejakima među nama, pripadala je krotkima, onima koji su čisti srcem… onima pred kojima je naše sestrinstvo, naša ljudskost i kršćanska ljubav stalno bilo na ispitu. Težak križ nosila je naša mala Ana, kako smo je od milja zvale. I s toga križa prosijavala je dobrota, plemenitost, odanost, zahvalnost tiha ili pak u sitnim, malim gestama ljubavi i pažnje koje je na svoj način izražavala prema sestrama, prema svojim najmilijima i prema svima.
Zahvalne smo Bogu za razumijevanje, za sigurnost, za blizinu i ljubav koju joj je Bog proviđao po sestrama u ovoj našoj zajednici u koju je uložila svoj zemaljski život. Otac nebeski neka joj podari svoju ljubav i vječni mir i odmor u svome očinskom zagrljaju.
Počivala u miru Božjem!
