Dana 7. ožujka 2022. blago u Gospodinu je preminula s. Amalija (Anica) Kolobarić u 81. godini života i 62. godini redovništva. Sprovod pokojne s. Amalije bit će 9. ožujka 2022. godine u 11 sati na groblju Sv. Roka u Kloštru Ivaniću.
Sestra Amalija, krsnim imenom Anica, rođena je 12. travnja 1941. od oca Stipe i majke Mare r. Jazvić u Višnjiku, župa Žeravac kao peto od sedmero djece. U rodnome mjestu završila je pet razreda osnovne škole, a kasnije će, u samostanu, završiti ugostiteljski tečaj. U našu zajednicu, Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije primljena je u kandidaturu u sestarsku zajednicu u franjevačkom samostanu na Plehanu 10. listopada 1957. U postulaturu je primljena u Virovitici 2. veljače 1960, a u novicijat 7. listopada 1960. u Kloštru Ivaniću. Prve zavjete položila je 8. listopada 1961. u Kloštru Ivaniću, bila je to skupina od 12 novakinja. Doživotne zavjete položila je 23. kolovoza 1966. također u Kloštru Ivaniću.
Sestra Amalija pripada generacijama sestara koje su već u ranoj mladosti uprtile teška bremena života. Trebale su raditi često i teške fizičke poslove da bi osigurale puku egzistenciju brojnoj zajednici. Osim u domaćinstvu u vlastitoj kući, teške poslove radile su i u franjevačkom samostanu, uzgajale svinje, kopale njive, čak su i travu po livadama kosile. Sve je ovo zapalo i s. Amaliju, ali joj je za glavnu dužnost dodijeljen rad u kuhinji. Njezin život posvećen u zajednici, Crkvi, doista je posvećen kuhinji i u kuhinji i darivan rado, velikodušno, bez mjere u svakom mjestu kamo je bila poslana. Sestra Amalija je bila kuharica s karizmom, radosna, vedra, ljubazna, komunikativna, darežljiva. Bila je tiha, savjesna , predana, neumorna, nije se štedjela… Takvom je pamte svećenici, fratri, bogoslovi i sjemeništarci, sestre, mladi i djeca, suradnici u župnim kućama i u župnim zajednicama, mnogi vjernici po župama koji su je imali priliku susresti.
Nekoliko godina radnoga vijeka provela je u sestarskim kućama, kraće vrijeme i u zajednici u Münchenu, a najveći dio služila je u župnim kućama i franjevačkim samostanima u Bosni. Dakle, njezin put je vodio od sestarske kuće na Bjelavama u Sarajevu do Tolise, Foče, pa opet do Sarajeva (Samostan sv. Ante), zatim Ulice, Kraljeva Sutjeska, Visoko, Franjevački provincijalat u Sarajevu, Plehan, Podmilačje, Žeravac, Sarajevo (Nedžarići), Pirovac, München, Livno (sestarska kuća), Čuklić, Sivša, župna kuća u Kloštru Ivaniću i posljednja župna kuća – u Brestovskom. Službu kućne predstojnice vršila je u Žeravcu i u Sivši. Godine 2008. premještena je u naš sestarski samostan u Kloštru Ivaniću gdje je u ponedjeljak 7. ožujka u popodnevnim satima, opremljena svetim sakramentima i preminula. Njezine snage počele su slabjeti, osobito poslije operativnog zahvata na srcu. Pomagala je u kuhinji koliko je mogla, ali se sve više i povlačila učeći prihvaćati novu stvarnost života, nemoći zbog dobi i bolesti. I u ovoj stvarnosti s. Amalija je bila angažirana, tiho, više u nutrini nego je to izvanjski pokazivala.
Bogu zahvaljujemo što se smilovao i pozvao s. Amaliju u čas u koji se njemu svidjelo. Njemu zahvaljujemo za dar njezina života koji je prinijela Bogu živeći s nama, u našoj zajednici, u Crkvi. Sestri Amaliji zahvaljujemo za svu njezinu ljubav i pažnju, za suputništvo s nama, za sve što je bila, što je iz ljubavi činila. Neka joj Gospodin podari vječni mir!
