Dana 18. prosinca 2017. godine, u samostanu Sv.
Franje u Kloštru Ivaniću u Gospodinu je preminula naša s. M. Benjamina Mutić u 94. godini
života i 73. godini redovništva.
Sprovodni obred
bit će u srijedu, 20. prosinca, na groblju Sv. Roka u Kloštru Ivaniću u 11 sati,
a potom će se slaviti sveta misa zadušnica u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice
Marije.
Sestra Benjamina,
krsnim imenom Marija, rođena je 15. siječnja 1923. godine u Varešu,
župa sv. Mihovila Arkanđela, od oca Mije i majke Lucije r. Zloušić.
U zajednicu
Školskih sestara franjevki primljena je 1936. godine u Visokom, a u postulaturu
1944. godine. U jesen iste godine je primljena u novicijat u Mostaru i dobila
ime s. Benjamina. Prve redovničke zavjete položila je godinu dana kasnije, 9. rujna
1945. godine također u Mostaru a doživotne zavjete 5. listopada 1953. godine u Beogradu.
Školu je
pohađala u Mariboru i kod sestara Kćeri Božje ljubavi u Sarajevu na Banjskom
brijegu.
Radila je u
bolnici u Virovitici zatim u Münchenu i Bad Wörishofenu, te u biblioteci
Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Kao medicinska sestra bila je na
ispomoći u Tršćanskoj provinciji (u Egiptu 1976.-1982. i u Trstu 2003.-2005.).
Djelovala je još u Visokom, Nišu, Kloštru Ivaniću (u više navrata), Sarajevu,
Livnu, Zagrebu (također u više navrata) Pirovcu i Bugojnu. Od 2005. godine pa
do svoje smrti bila je u našoj kući u Kloštar Ivaniću.
Obnašala je
službu kućne predstojnice u Zagrebu i Bad Wörishofenu.
U Družbi i
Provinciji obnašala je sljedeće službe: provincijske predstojnice od 1962. do
1968.; vrhovne savjetnice od 1969. do 1975.; voditeljice novakinja od 1957. do
1962.
U vrijeme
šezdesetih godina XX. stoljeća, kada je Provincija živjela u iznimno teškim
uvjetima, s. Benjamina kao provincijska predstojnica se zalagala za školovanje
sestara i njihovo osposobljavanje za apostolat. Također za s. Benjaminu možemo
reći da je jedna od sestara koja je živjela i životom pisala povijest naše
Provincije (od 1942. do danas). Svojim služenjem i obavljanjem povjerenih joj
službi djelovala je zauzeto i odlučno, a u dobi kada više nije mogla biti
aktivna život Provincije je pratila molitvom i zanimanjem za Provinciju. Isto
to možemo reći da je činila i za Družbu kao i za Crkvu u svijetu. Redovito je
pratila i čitala crkvene i redovničke časopise, a na poseban način Informativni
list naše provincije.
Okružena blizinom
i molitvom sestara, blago je u Gospodinu usnula 18. prosinca 2017. godine.
Pokoj vječni
daruj joj Gospodine!
S. Ljubica
Stjepanović