Dana 26. lipnja 2018. godine, u samostanu Sv. Franje u Kloštru Ivaniću, Gospodin je pozvao k sebi našu s. M. Anuncijatu Martić u 93. godini života i 69. godini redovništva.
Sprovodni obred bit će u četvrtak, 28. lipnja, na groblju Sv. Roka u Kloštru Ivaniću u 11 sati, a potom će se slaviti sveta misa zadušnica u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice
Marije također u Kloštru Ivaniću.
Sestra Anuncijata, krsnim imenom Mara, rođena je 10. siječnja 1926. godine u mjestu Lugovi Župa Sv. Ilije proroka Novi Šeher, od oca Marka i majke Pavice r. Jozipović. Rasla je u obitelji uz petoricu braće i dvije sestre. U obitelji Martić su nikla i dva redovnička zvanja: s. Anuncijata i pok. fra Mato koji je bio je član Franjevačke provincije Sv. Križa Bosne Srebrene.
U kandidaturu je primljena 9. travnja 1943. u Visokom, a u postulaturu 8. listopada 1948. u Fojnici. U novicijat je primljena 31. svibnja 1949. također u Fojnici i dobila ime s. Anuncijata I prve zavjete 1. lipnja 1950. je položila u Fojnici, a doživotne na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije (Veliku Gospu),15. kolovoza 1955., u Virovitici.
Završila je srednju medicinsku školu. Djelovala je u Pančevu, Nišu, Visokom, na Ilidži u Sarajevu, u Bugojnu, Fojnici, Tramošnici, te ovdje u našoj kući u Kloštru Ivaniću od 1992. do svoje smrti. Službu kućne predstojnica vršila je u zajednici sestara na Ilidži u Sarajevu od 1969. do 1973.
Sestra Anuncijata je bila medicinska sestra po struci. Kao medicinarka i kao redovnica bila je vrlo odgovorna osoba. Službu medicinske sestre je obavljala stručno, kvalitetno i odano – znali su posvjedočiti liječnici s kojima je s. Anuncijata radila na Ilidži. U susretima je bila blaga, vesela, s umjerenom dozom humora, s njom je bilo ugodno živjeti. Svojim životom davala je jednostavno i tiho, kršćansko, redovničko i franjevačko svjedočanstvo.
Prije desetak godina s. Anuncijata je doživjela moždani udar koji je umanjio njezinu tijelesnu aktivnost te ostavio posljedicu djelomične oduzetosti desne ruke. Nakon nekog vremena pri ponovljenom moždanom udaru ostaje nepokretna i s nemogućnošću da formulira riječi (oduzetost govora). Od tada do dana smrti ostaje nijemo prikovana uz bolesnički krevet. Komunicirala je pogledom koji je istovremeno odražavao i zahvalnost i bol i izričaj čiste duše.
Mnogima je pružala stručnu i sestrinsku pomoć, da bi i sama u zadnjim godinama svoga života potpuno bila ovisna o pomoći drugih, o pomoći sestara svoje zajednice. Samo je Bogu znano što i kako je ona proživljavala proteklih sedam godina, bespomoćna izgovoriti ijednu riječ, ustati, prohodati ili učiniti bilo kakve pokrete. Tajna je to života koja će nam se razotkriti u konačnom susretu s Gospodarom života.
Vjerujemo također da je dugogodišnja bolesnička patnja s. Anuncijate kod Boga prikazana za spas mnogih ljudi kao i nas koji ostajemo još uvijek hodočastiti ovom zemljom, svakim danom bivajući bliže povratku k Ocu. Usudimo se reći da je svoju Provinciju nastavila pratiti dubokom šutnjom i patnjom, koju je nebeski Otac primao kao njezinu molitvu koju odavno riječima nije mogla izgovarati, do dana kada je blago u Gospodinu usnula u večernjim satima 26. lipnja 2018. okružena blizinom i molitvom sestara svoje zajednice.
Vjerujemo da su patnje s. Anuncijate sada nestale te da se raduje u zajedništvu sa svojim najmilijima i u zajedništvu svetih. Neka je dragi Bog nagradi za sve što je svojim životom i svojim trpljenjem darovala našoj Provinciji i svakom čovjeku kojega je susretala.
Počivala u miru Božjem!
- Ljubica Stjepanović
